ZAŠTITA ŽIVOTA U MORU

Ugrožena riblja vrsta. Molatski akvatorij posljednja je jadranska oaza sklatova

Boris Bulić

Sve sklatove koje ulovim vraćam u more i te ulove prijavljujem Institutu u Splitu koji vrši monitoring nad ovom vrstom. Puštam ih već dugi niz godina nazad u more i sad je evidentno da imamo par generacija sklatova, od onih malih od 12 centimetara pa do velikih preko 1,5 metar dugih…



Nikola Kosanović je jedan od rijetkih ribara koji uistinu smatra da more nije rupa bez dna i da život u moru treba maksimalno poštovati zbog čega se brine da mnogi organizmi koji završe u njegovoj mreži, a pogotovo oni koji su kao vrsta ugroženi budu što je moguće prije vraćeni u more. Tako Nikola u redovnom postupku u more vraća sklatove, vrstu koja je ugrožena i zaštićena, a koja je u molatskom akvatoriju, najvećim dijelom upravo zbog Nikolinih postupaka sve brojnija. Evo što nam je Nikola rekao o tome:


Sklatovi su ugrožena riblja vrsta zbog čega naš odnos prema njima treba biti poseban. Zadržavanjem samo jedne jedinke uništava se možda i cijeli generacijski niz što bi svakom ribolovcu trebalo biti jasno. U mojim ribolovima sam se sretao sa sasvim malim primjercima, ali i sa onima od preko 20 kilograma – priča nam Nikola.


– Koliko sam uspio primijetiti, sklatovi se na ovom terenu na kojem ja lovim pojavljuju ciklički, obično svaku drugu godinu u većem broju. Sve sklatove koje ulovim vraćam u more i te ulove prijavljujem Institutu u Splitu koji vrši monitoring nad ovom vrstom.




Puštam ih već dugi niz godina nazad u more i sad je evidentno da imamo par generacija sklatova, od onih malih od 12 centimetara pa do velikih preko 1,5 metar dugih.


Nije ih nitko drugi sačuvao nego mi ribari – rekao nam je Nikola Kosanović.


Nažalost, mnogi neupućeni ljudi, nakon što vide Nikoline objave sa sklatovima na društvenim mrežama reagiraju jako ružno, bez promišljanja osuđujući njegove postupke.



Ti ljudi, bez pokušaja da shvate što je poanta takvih objava, puni lažnog morala komentiraju Nikoline objave bez ikakvih ograda i razumijevanja Nikolinih postupaka ne shvaćajući da su snimci napravljeni radi dokumentiranja i da su sve te ribe vraćene u more.


Zbog toga se na društvenim mrežama oglasio i naš istaknuti poznavalac života u podmorju, Pero Ugarković koji se osjetio ponukanim stati u Nikolinu obranu u nadi da će svojim postom pojasniti važnost Nikolinih napora na očuvanju ove vrste te usput informirati i osvijestiti sve one koji bez puno promišljanja i razumijevanja paušalno osuđuju sve što ne razumiju.


Evo što je Ugarković rekao na tu temu:


– S obzirom da je Nikola Kosanović nedavno postavio nekoliko slika i videa puštanja sklata, evo i moj kratki osvrt.


Tijekom 2020. zajedno s WWF-om, Institutom i londonskim Zoološkim društvom radio sam na izvještaju o sklatovima u Jadranu, trenutno najugroženije ribe u našem moru.


U tom nam je radu Nikola pomogao s vrijednim informacijama i dan danas je ribar koji izuzetno pomaže u nastavku istraživanja i zaštite ovog morskog psa. Svojim doprinosom i objavama videa puštanja sklatova on je vrijedan uzor hrvatskog ribarstva.


Osim njega, želim pohvaliti sve ostale ribare koji su u protekle tri godine, od kad je počela ‘naša’ kamapanja, prepoznali važnost zaštite sklata i počeli ga puštati nakon ulova. Jako sam sretan što ima takvih ribara.


Izvještaj možete pročitati i ovdje: WWF -> https://tinyurl.com/p25tjxsz – kaže Ugarković.



– Ova vrsta morskog psa je igrala važnu ulogu u povijesti hrvatskog ribarstva, njezino meso pomoglo nam je da preživimo surovo podneblje i održimo se na Jadranskoj obali. Njoj u čast nazvana je i vrsta mreže, a mnoge obitelji nosile su nadimak po ovoj ribi. Sklat je zbog svoje kasne zrelosti i malog broja potomaka mogao biti hrana našim djedovima sve dok se riba lovila umjereno, odnosno ‘na ruke’, a što već odavno više nije slučaj.


Suvremeni način ribolova sklat ne može izdržati i trenutno je u fazi izumiranja. Nestao je iz gotovo svih dijelova Sredozemlja pa čak i Atlantika.


Najpoznatija oaza je na Kanarima gdje turisti ciljano dolaze roniti samo da bi vidjeli sklatove.


Foto: Carlos Suarez


Naše istraživanje je pokazalo da se jedva održao u Jadranu. Radi se samo o jednoj maloj sredini, a to je Molatsko otočje, arhipelag od Silbe do Ugljana. To je jedino od posljednjih žarišta ove životinje u Sredozemlju.


Ako vam nešto znače bjeloglavi supovi na Kvarneru ili risovi u Gorskom Kotaru i Lici onda vam to isto trebaju značiti i sklatovi oko Molata.


Čuvajmo ovu ribu. Nije nam više potrebna za hranu i nije nikakva štetočina.


Naravno, strogo je zaštićen po zakonu, ali je puno bitnije da vlastitim primjerom i edukacijom mladih, te vaših prijatelja koji ovo nisu pročitali, pomognete da molatski sklatovi postanu još jedan poznati simbol Hrvatske, kakav je nekad davno već i bio – istakao je Pero Ugarković.


A u nastavku možete vidjeti malu galeriju dijela Nikolinih ulova koji još uvijek plivaju našim morem.