Minulog tjedna nisam bio na riječkoj ribarnici, što mi se rijetko događa. Bavio sam se drugim poslovima. Znamo onu: »riba mora tri puta plivati!« Vino je jedan od tih medija u kojima pliva, a upravo je sada vrijeme berbe grožđa. Ipak, neću se baviti vinskim temama, nego ribarnicom i ribama. Ponavljam, nije mi znano kakva je bila ponuda minulih dana. Pretpostavljam, ne prebogata. Bili su dani punog Mjeseca, što znači bez male plave ribe, posebno inćuna i srdela. Na to se nadovezao i djelomični lovostaj za koćarski ribolov što će trajati mjesec dana.
Lovostaj za rad pridnenom povlačnom mrežom koćom traje od 20. rujna do 19. listopada, ali nije potpun za čitav Jadran i za sve ribare, kao što se događa prilikom lovostaja za malu plavu ribu, kada je zabranjen rad okružujućim mrežama plivaricama. Zato, pretpostavljam, ribarnice nisu bile bez koćarske lovine. Posebno ne riječka. Lovostaj će puno više pogoditi izvoznike svježe koćarske ribe.

Zabrana u tri zone

U pravilniku što propisuje lovostaj za koćarenje, a što je objavljen u službenom državnom glasilu, Narodnim novinama, stoji da je u navedenom razdoblju koćarenje zabranjeno u ribolovnim zonama C, D i E. Dalje stoji da se iz zabrane izuzimaju dijelovi podzone E1 i podzona E2. Prosječnom kupcu s ribarnice to ništa ne znači. Njega zanima može li kupiti osliće, trlje… a netko i škampe. Propise čitaju oni koji su izravno zainteresirani, koje pogađaju njihove odredbe. Taj prosječni kupac neće posegnuti za službenim glasilom pa na karti gledati gdje se lovi, a gdje je zabranjeno.

Zone C i D su velike i važne za koćarenje, ali u njima ne može svatko raditi. Zona E nama je najbliža, iz nje se najviše opskrbljuje riječka ribarnica.

Iako, dolazi nam dosta ribe iz zone D. Ribolovna zona C obuhvaća vanjski srednji Jadran, do granice teritorijalnog mora. Zona D je vanjski južni Jadran, omeđena granicom teritorijalnog mora i jugoistočnom državnom granicom na moru.

Nama u Rijeci, na Kvarneru i Kvarneriću, najzanimljivija je zona E. Ona obuhvaća unutrašnji sjeverni Jadran, od rta Marlere na istarskom poluotoku do Dugog otoka i Vira. Dalje bi trebalo pojasniti što su podzone E1 i E2, ako je to uopće važno. Prije detaljnijeg objašnjavanja recimo da je hrvatsko ribolovno more, uključujući gospodarski pojas, podijeljeno na 11 zona, te unutar njih 37 podzona. Sad se snalazi unutar svega toga, posebno kad nisi ribar. Zato, nema smisla ni potrebe upuštati se u detaljno opisivanje tih podzona, od rta do rta, uvale ili hridi.

Riječki zaljev i Kvarner

Recimo pojednostavljeno. Podzona E1 u stvarnosti je Riječki zaljev, a podzona E2 Kvarner, akvatorij između Cresa i istarskog kopna. I to je najvažnije, za ribare i one koji kupuju frišku ribu iz koćarskog ulova. Ponovimo, iz zabrane koćarenja izuzeti su dijelovi podzone E1 i podzona E2. Uz takva saznanja moglo bi se zaključiti da riječka ribarnica, a isto tako i ostale sa šireg područja, ne bi trebale osjetiti veći poremećaj u opskrbi bijelom, koćarskom ribom.

Naši riječki i kvarnerski ribari dijelom rade u lokalnom akvatoriju, relativno blizu matične luke. Veliki brodovi plove dalje, love na otvorenom moru srednjeg i južnog Jadrana, često daleko od obale, u gospodarskom pojasu. Njih lovostaj pogađa. Nije im ostalo puno prostora za rad. Praktički, čitav mjesec mogu raditi izvan hrvatskog teritorijalnog mora, u gospodarskom pojasu. A to je ubitačno, tri – četiri dana na otvorenom moru, uglavnom na valovima. Pa onda duga plovidba do luke iskrcaja, najčešće na čvrstom kopnu. I opet natrag do lovišta.

Naporno i skupo! U normalnim okolnostima, bez lovostaja, za plovidbe do udaljenijih lovišta, ispod Visa ili oko Palagruže, ne plovi se prazno, nego povlači mreža.

Vrijeme lovostaja, u pravilu, vlasnici tih brodova koriste za obavljanje redovnog remonta. Praktički iz dana u dan, bez predaha, oni rade u maksimalnom režimu eksploatacije, motori gotovo da se ne gase. Obavljaju se samo hitni popravci, da se može raditi. Zato, neophodan je duži predah, mora se napraviti temeljiti remont. Bolje to napraviti sada, kad se ne može normalno raditi, nego u razdoblju intenzivnog ribarenja. Problem je, čuo sam od nekih ribara, što je u nas teško naći mali škver koji će kvalitetno obaviti taj posao. Ima ih malo pa neki ne mogu doći na red za trajanja lovostaja. Neki ribari zato se odlučuju remontne poslove povjeriti inozemnim brodogradilištima.

Financijska kompenzacija prisilnog mirovanja

Koćarski lovostaj ribarima će biti financijski kompenziran. Novci su osigurani iz fondova Europske unije, prema novoj uredbi o Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu. Neki od osnovnih uvjeta za dodjelu sredstava su »da ribarsko plovilo ne smije obavljati nikakvu ribolovnu aktivnost tijekom trajanja privremene obustave te mora biti vezano u luci, članovi posade ne smiju obavljati bilo koju vrstu ribolova ili drugu djelatnost, plovilo mora biti autorizirano za koćarski ribolov i imati dostatnu minimalnu ribolovnu aktivnost od ukupno 120 ribolovnih dana ostvarenih tijekom 2019. i 2020. godine, od čega najmanje 10 posto ili 60 ribolovnih dana u zonama C, D i E ukupno.«

Ako vlasnik plovila namjerava obaviti remont ili ga premjestiti u drugu luku, prethodno mora pribaviti odobrenje Uprave ribarstva u Ministarstvu poljoprivrede. Tko nije zainteresiran za dobivanje potpore, može obavljati ribolov u nekoj drugoj zoni. Za rad u drugoj zoni moraju imati važeću povlasticu. Iznos potpore za dane prisilnog mirovanja zasad nije poznat.