Iz Ilirske Bistrice nam se javio Marko Milharčić, ribolovac koji je otkrio draži spinning i još jednom pokazao da ribu ne lovi oprema nego ribolovac.

Evo što nam je Marko ispričao o svom posljednjem spinnerskom uspjehu:

– Ovo ljeto sam u Lidlu kupio dva štapa za orade i tako me povuklo u morski ribolov sa obale. A na poslu su saznali da lovim ribu, pa su mi poklonili još dva štapa za ultra light spinning.

Tako sam u kratkom vremenu postao poprilično dobro opremljen ribolovac – priča nam Marko.

– U ribolov idem najčešće navečer nakon posla ili pak za vikend ujutro.
A te male štapove imam uvijek u autu, jer su mali i lagani.
Uvijek idem na grund za oradu, pa kad ne rade, a to mi je u 90 posto slučajeva, meni postaje dosadno i hladno pa zabacim par puta varalicu za spinn.
Baš tako je bilo i toga dana kad sam se odlučio za ribolov odmah uz plažu u Portorožu.

Moram reči, da pristupam spinu na način koji sam otkrio gledajući u facebook grupi Kvarner fishing odličnog i zabavnog ribara gospodsina Žigantea.
Još nešto sam pokupio iz te grupe, a to je da se internetu mogu kupiti jeftinije varalice koje isto dobro rade.

Bas dan ranije sam izgubio jednu od 17 eura, pa sam zato odlučio zabacivati jeftinije.
Tri sata sam mijenjao ješke, od liganja, piletine do sardele, ali ništa nije grizlo, ma ni male ribe nije bilo.

Kolega je spinao moje nove varalice pa kad se umorio odlučim, da preklopim glavu kao Žigante na spin.

Tako sam uzeo štap i počeo provocirati po moru – nastavlja Marko svoju priču.

– Brzo, sporo, brzo, pa stanem.

Razmišljam gdje bih ja čekao ribu kad bih bio brancin, pa tako odem na rub, gdje svjetlo prelazi u tamu. Zabacujem i vučem tako da more prska pa stanem, kad odjednom zapinjem za nešto.
U glavu mi ide opet neka špaga, kad rolica zazuji, a štap se savije za 130 stupnjeva.
Istog trena mi u glavi postaje jako toplo.
Brancin? Samo polako…

Ja povučem, a rola zazuji, motam, a ona još zuji.

– Samo polako, smiri se  – smirujem sam sebe.

I vrlo brzo, nakon nekog vremena koje mi je zbog adrenalina bilo kao vječnost, osjetim da kod povlačenja rola ne zuji više tako jako, a povlačenje ima snage.

Branko se polako smiruje i ide, ide prema meni.
Kad odjednom opet poludi i baca se iz mora, tada u mraku vidim tu bijelinu koja nije uopće tako mala.
Ne popuštam, a mekani štap mi ne dozvoljava biti pregrub.
I evo ga, metar od obale…
Šta sad? Metar i pol je visoko, da ga dignem, a ja mrežicu ostavio na prvoj poziciji.
Znam, da ne ga smijem na silu podići da se ne otkači.

A i kad bi ga želio podići ne bi išlo jer je štap premekan.

Na brzinu odlučim, da ga pustim da se udalji par metara od mene.

Osjećam da mu nestaje snage i kad se smirio uspjevam ga nježno izbaciti iz mora.

Nosim ga po rivi do prijatelja i gladam čudenje ostalih ribara, koji love sipe.

To je to!

Još bolji osjećaj nego prije dva meseca, kad me izdrmala strijelka, za koju se ni ne sjećam više kako se zakačila i kako sam je izvukao jer je bilo previše adrenalina.

Branka nisam vagao, a bio je nešto duži od 60 centimetara, meni više nego dosta.
Hvala Kvarner fishingu za njihove snimke na YouTube, a pogotovo za ovaj video – ispričao nam je Marko Milharčić.