Prvo i osnovno pravilo je ostati na mjestu, pogotovo ako smo sigurni u poziciju, odnosno prisustvo ribe na pošti. Pa čak i ako ribe trenutno nema, ne znači da neće doći. Upornost je osnova zimskog ribolova. Lovini zbog usporenih reakcija treba omogućiti dovoljno prostora i vremena. To ćemo napraviti na dva načina - ispravnom montažom predveza i pravilnim pristupom...
povezane vijesti
Zimski je ribolov udicom specifičan po mnogo čemu. Dani su znatno kraći, vremenski uvjeti znatno nepredvidiviji. Stoga je cilj svakog ozbiljnog ribolovca u što kraćem vremenu ostvariti što bolje rezultate. Naravno, lovina je kao i uvijek, ili bar u većini slučajeva oborita riba od kamena.
Pretpostavka je da dolazimo na izglednu poziciju na kojoj smo uvijek imali uspjeha. Dubina je oko trideset i pet metara, a dno je kamenito-ljušturasto sa blagom stepenicom koja ribama pruža osjećaj sigurnosti, a zbog loma dna i kurenat zanosi stvarajući kovitlace koji donose hranu. Sve u svemu – idealna situacija. Već pri prvom spuštanju udice imamo stidljivi potez koji nam dovoljno rječito govori da je riba prisutna, ali i vrlo neodlučna. U kontroli ješke ustanovili smo da je tek na jednom dijelu malo razvučena.
Većina ribolovaca u tom slučaju popravlja tek načetu ješku i ponovo je spušta. U 99% slučajeva rezultat ostaje potpuno isti.
Ješka ponovo biva tek neznatno raščupana, a riba i dalje na dnu mora jednako nepovjerljiva i neodlučna.
Tako pipave i osjetljive situacije zahtijevaju brzo razmišljanje i to prvenstveno stoga jer se zimi uvjeti brzo mijenjaju. Pomak od pola sata znači sasvim drugačiji kut svjetla, a uz nekakvu promjenu kurenta i sasvim drugačije riblje reakcije.
Prvo i osnovno pravilo je ostati na mjestu, pogotovo ako smo sigurni u poziciju, odnosno prisustvo ribe na pošti. Pa čak i ako ribe trenutno nema, ne znači da neće doći. Upornost je osnova zimskog ribolova. Lovini zbog usporenih reakcija treba omogućiti dovoljno prostora i vremena. To ćemo napraviti na dva načina – ispravnom montažom predveza i pravilnim pristupom.
Zbog velikog rizika od promašaja trebalo bi koristiti maksimalno dozvoljene tri prame na predvezu. Najdonja bi prama svakako trebala dosezati ispod olovnice, ali ne kao u toplijem dijelu godine, već najviše pet centimetra s tim da duljinu prame treba povećati sa uobičajenih petnaestak na trideset centimetra. Gornje dvije prame bi trebale biti duge oko dvadeset centimetra, ali tako da se okrenute jedna prema drugoj ne mogu dodirnuti. Fluorokarbon je u ovoj situaciji imperativ, s tim da je poželjno koristiti najmekše verzije što je svakako garancija uspjeha.
