Ponovo nam se iz Splita javio Mateo Đido, podvodni ribolovac koji se u jednom od svojih posljednjih ribolovnih pohoda uspio, kako sam kaže, dobro zabaviti s lampugama.

Evo što nam je Mateo ispričao o tom svom podvodnom doživljaju:

– To je bilo jedno sasvim obično popodne.

Po običaju, u more odlazim oko 17:00, na svoju standardnu ljetnu poštu, da se malo zabavim sa zubacima koji me već par dana uspješno izbjegavaju.

Uvjeti savršeni, more kristalno bistro, kurenta malo, ali dovoljno, baš onako kako volim.

Međutim termoklina je nešto pliće na 12-13 metara, a zaklona baš i nema.

Zato radim par plitkih čeka na desetak metara gdje me zubaci odmah primjećuju ali nisu zainteresirani za druženje.

Mijenjam taktiku i odlučujem se sakriti u zaklon na 17 metara gdje sam nedavno ulovio lijepog pica i gdje mi zubaci često prilaze uz kurenat.

Nakon dvadesetak sekundi mi prilazi pristojan šarag pa se odlučujem poigrati s njim i još jednom potvrditi performanse Gladiusa.

Puštam ga da se udalji na nekih 4 – 5 metara i pogodak je siguran, malo visoko kraj glave, ali vidim da neće s najlona.

Puška je još jednom pokazala zavidne performanse, jer šarag je izuzetno brza i nervozna riba.

Malo manje od pola kilograma nije loše – priča nam Mateo.

– A prilikom stavljanja ribe na nisku, s leđa mi doleti jato lampuga, sve redom 2 – 3 kilograma pa i teže. Brzinski natežem samo jedan laštik na prvu kukicu, al nažalost to nije dovoljno za siguran hitac i promašujem jedan lijepi komad.

Nema veze, samo polako, imam puno iskustva u lovu s lampugama i znam da neće daleko.

Odlučim se odraditi još par čeki na zubace dok se lampuge malo smire, ali zubatca ni za lijek. Očito im nije dan.

Sunce već lagano klizi iza brda, i polako se bliži kraj, a ja ne baš zadovoljan, pripremam se za zadnji zaron.

I u tom trenutku me okružiše lampuge kao kakvi banditi i samo šta mi jadnog šarga ne ukradu sa niske – nastavlja Mateo svoju priču.

– Ali ovoga sam puta spreman, puška je napeta i biram veću pripadnicu jata. Pogodak je siguran i puštam je da me mulinel malo vrati u život, nije dugo tako lijepo zapjevao.

Budući da sam u svojoj karijeri doktorirao na lampugama, znam da mi slijedi zabava koja će potrajati do noći.Dok se god pogođena riba kreće i dok je živa, jato će se vrtiti oko nje i pokušavati je osloboditi.

Par minuta sam plivao s njima i divio se prekrasnim nijansama modre i žute. Predivna i borbena riba koju uvijek rado lovim.

Već mi je napravila popriličan nered i stotinu gropova, ali svejedno grabim strijelu na kojoj je ostalo još nešto slobodnog najlona i natežem jedan laštik. Opet pogađam jednu približne veličine, međutim pogodak je loš i nakon par sekundi riba se otrgla. Nije vitalno pogođena, pa se ne brinem previše, preživit će.

Jato je još uvijek neumorno, pa se odlučujem na još jedan, posljednji šut. Ovaj put je malo manja, al sigurna i riba ostaje na najlonu.

A party je tek počeo jer ono što je tada uslijedilo teško je opisati.

Ispred mene je bilo stotine gropova isprepletenog najlona i konopa koje sam dobrih sat vremena otpetljavao, do mraka.

Dnevni limit je bio ispunjen, a lampuge su mi još jednom priredile nezaboravno iskustvo.

Veća je bila teška 5,3 kilograma i duga 83 centimetra, a manja 3,7 kilograma i 67 centimetara – ispričao nam je Mateo Đido.

A sve koje zanima kako se lov odigravao mogu to vidjeti ovdje.