Iz Rijeke nam se javio Franjo Krčalić koji je uspio uloviti palamidu. Premda mnogim ribolovcima palamida možda i nije neki domet, Franji je ova palamida posebna jer je to njegova prva palamida. Evo što nam je Franjo ispričao o tom događaju:

– Na jedvite jade dolazim na poziciju u ranu zoru. Oblačno, lagana kišica, bez vjetra. Savršeno! Iskusni i stalni kolega ribolovac s te pozicije već je izvukao prvu palamidu. Izabirem jednu malo ravniju grotu desetak metara dalje, slažem štap, a on već vadi drugu! Žurim, kačim novi, jučer kupljeni vobler Duo Ryuki Spearhead 110. Stari sam ‘posijao’ nedavno u obližnjim stijenama kroz bezbrojne pokušaje da ulovim palamidu. Zabacujem nekih petnaestak puta, mijenjam načine vođenja, twitcham, jerkam, ali bez udarca – priča nam Franjo.

– A onda show! Nakon jednog osrednje dugog zabacivanja – udarac! I to odmah, nakon nekoliko metara vođenja varalice. Rola počinje proizvoditi onaj predivni zvuk zujanja kočnice kojeg je svaki pravi ribolovac barem jednom sanjao. Povlačim odmjereno uz oprezno podešavanje kočnice. Komplet koji sam složio baš za ovakav jači spin odrađuje posao bez problema. Štap Sportex Hydra 13-52 grama i Okumina rola ITX-4000 s brzim 6.0:1 prijenosom su se pokazali kao odlična kombinacija. Već privučenu pod stijene su je dopratile još dvije palamide. Iznimno zanimljiv prizor. Uz još malo dodatnog truda moja prva palamida od kilu i pol je bila u podmetaču – nastavlja Franjo svoju priču!

– Vadim je van na grotu i brzinski joj skraćujem muke. Puštam je da se otkrvi i nastavljam zabacivati jer kolega već vadi treću! Nakon nekoliko zabačaja okrećem se i ostajem skamenjen… Nema moje palamide!

Približavam se i ne vidim je nigdje u okolnim rupama. Udaljim se malo na stranu, pogledam jedno dva metra u dubinu na koso i između grota, kad evo je! Rep se jedva nazire iz uske rupe. Kakva početnička greška. Vođen mišlju ‘neće mi prva palamida ostati u grotama’ u glavi se već nazire rješenje. Zovem tatu koji je srećom već na poslu, opišem brzinski situaciju i pitam imaju li kakvu kuku ili nešto slično. Kaže nemamo, ali napravit ćemo nešto! Nastavljam dalje sa zabacivanjem, ali ne uspijevam dobiti udarac. Kolega vadi četvrtu! Frustrirajuće…

Za nepunih dvadesetak minuta tata je već na lokaciji i iz auta vadi upravo zavareni ‘harpun’ produžen na dva metra cijevi. Skačem nazad preko grota, namještam se pored rupe i uvlačim cijev do kraja. Lagano nabadam, ali nikako probosti rep dovoljno duboko da se zakači. Mjesta za manevar ništa… Nakon 15 minuta takvih uzaludnih pokušaja skoro odustajem. U očajničkom pokušaju savijem harpun na dole, i na slijepo gurnem malo jace nadajući se da ću probiti deblji dio repa.

Bingo! Gurnem još malo da budem siguran i krenem polako izvlačiti. Centimetar po centimetar i palamida je napokon vani! Veseo ja, veseo kolega, a i tata jer će dobiti zasluženi ručak! – ispričao nam je Franjo Krčalić.