CATCH & RELEASE – DA ILI NE?

Puštate li i vi svoje ulove ili ih zadržavate bez obzira na veličinu?

Boris Bulić

Pokret Catch & Release se sa engleskih šaranskih voda u kratkom vremenu raširio po cijelom svijetu. Pokret je postao vrlo popularan i toliko jak da se u jednom, istina, vrlo kratkom periodu, na ribolovce koji su zadržavali svoj ulov, gledalo gotovo kao na kriminalce…



Ne tako davno, jednog mog dobrog prijatelja, nakon što je u more pustio najprije prva tri, a potom i četvrtog, netom ulovljenog brancina, zbunjeni i šokirani ribolovci su nakon dva sata nedoumica i skupljanja hrabrosti napokon upitali zašto to radi, zašto ne zadržava ulovljenu ribu. Brišući ruke, sa štapom zataknutim između uha i ramena, on im je uz osmjeh od tog do drugog uha, odgovorio:


Zar vam ja izgledam kao netko tko jede ribu?


Naravno, da ste ga i vi vidjeli, i vama bi bilo jasno da se 156 kilograma težine teško stiče ishranom u kojoj je na meniju samo riba.




No šalu na stranu. Taj moj prijatelj većinu svoje ribe pusti. Povremeno zadrži poneki komad, pokloni ga ili pojede, ali većinu ulova ipak pusti.


Zašto? Zato što on misli da je to sasvim u redu.


No taj moj prijatelj nije moj jedini prijatelj. Imam ja još jednog prijatelja koji ne pušta ništa što uspije uloviti. Jednom smo prilikom skosali kod Babuljara kad mu se na peškafondo objesila lignjica manja od peškafonda. Iako je bila zakačena samo za kraj lovnog traka, uredno ju je skinuo i bacio u sić s ostalim lignjama. Ispod oka me pogledao, puhnuo u krunicu i mrko prozborio više za sebe nego za mene, ali tako da i ja čujem jer je znao moje stavove u vezi takve lovine:


Svako se oko broji!


Pa ti sad vidi…



Puštati ili ne puštati ulovljenu ribu je pitanje oko kojega se već dugo vremena spore svi pasionirani ribolovci. Trend je potekao iz Engleske sa šaranskih voda gdje je broj velikih riba ipak ograničen i gdje bi izvlačenje kapitalnih matica u kratkom vremenu moglo potpuno osiromašiti i devastirati vodu.


Pokret je nazvan Catch & Release (ulovi i pusti), a sa engleskih se šaranskih voda u kratkom vremenu raširio po cijelom svijetu. Pokret je postao vrlo popularan i toliko jak da se u jednom, istina, vrlo kratkom periodu, na ribolovce koji su zadržavali svoj ulov, gledalo gotovo kao na kriminalce. Taj je pritisak srećom ipak vrlo brzo splasnuo pa se sada i ne priča toliko o tome, no zato se na pojedince koji puštaju svoje ulove ipak još uvijek čudno gleda.