Dok je ribarstva i ribara, bit će i tema za pisanje. Pa makar se s vremena na vrijeme i ponavljao. Koliko sam samo tekstova o lovostaju napisao i objavio. Bolje je reći lovostajima, jer ta mjera već dugo egzistira u hrvatskom ribarstvu. Počelo je s jednokratnim lovostajem za malu plavu ribu, odnosno alate kojima se ona lovi. Pa se taj lovostaj produljavao, pa su došla dva s ukupno više od tri mjeseca mirovanja. Potom su i koćari dobili svoj jednomjesečni lovostaj.

Jadran je malo more, u njemu najviše rade talijanski ribari, znatno manje hrvatski, a tek skromno slovenski i crnogorski. I ti Talijani, u koje uvijek prstom upiremo, imaju jedan lovostaj u trajanju od četrdesetak dana, za sve ribare i alate. Ali ne odjednom za čitavo talijansko ribolovno more, već je ono podijeljeno na zone, pa se u njima lovostaj provodi naizmjenično. Uvijek netko radi. Našim ribarima ponajviše pogoduje lovostaj za talijanske jadranske ribare. Tada više izvoze, postižu bolju cijenu. Kao što je proteklih dana u nas prodavana srdela iz Slovenije.

Zima se razmahala

Podulji uvod napravio sam kao najavu konstatacije da je u nas istekao lovostaj za malu plavu ribu. Posljednje večeri u veljači nekoliko je brodova svijetlilo u Riječkom zaljevu, sljedećeg dana plava riba bila je u prodaji. Nisu ponuđene velike količine, ali je počelo. Taman kad je trebalo! Za Čistu srijedu, dan posta i nemrsa. Lovostaj je trajao do kraja veljače. U ponedjeljak predvečer, usprkos dosta jakoj buri, isplovilo je nekoliko brodova. Mrežu su topili ujutro, 1. ožujka. Svijetlila su samo četiri broda, relativno blizu obale i matične luke. Jedan od njih nije ni topio mrežu, a ostala tri zajedno imala su ulov manji od pola tone. Tek toliko da se opskrbe ribarnice.

S obzirom na činjenicu da nisu daleko plovili, valjda su pokrili trošak goriva. U drugoj noći, s utorka na srijedu, radilo je puno više brodova. I vrijeme je bilo povoljnije. Početak rada nakon duga mirovanja nikada nije bio posebno uspješan. Ponuda u ribarnicama bila je bolja, osim srdele, u ponudi se našao i inćun.

– Sve je počelo loše, puno je nepovoljnih okolnosti, govori Darko Jaković, zapovjednik i vlasnik broda »Tureta«. Bura i tramuntana, previše je mrzlo, riba ne radi. Nešto se i vidi, ali se riba ne može skupiti. Rastjeraju je dupini i tune, previše ih se namnožilo, posebno dupina. Za plasman početnih ulova nije bilo problema, prvog jutra tražilo se više nego što je ulovljeno. Sve je završilo na ribarnicama. Nakon lovostaja što je trajao dulje od dva mjeseca, malu plavu ribu traže i ostali, prerada, farme tuna i, što je ribarima najzanimljivije, izvozno tržište.

– Prvog dana pred jutro mnogi su nazivali, svi su tražili ribu, a za sve nije bilo. Količina je bila mala, dovoljno da se donekle podmire ribarnice, a i njima nismo mogli dati koliko su tražili. Nadamo se da će sljedećih noći biti bolje.

Povećanje cijena

U sljedećim danima trebalo bi očekivati stabiliziranje ulova. Prethodno je, međutim, potrebno stabiliziranje vremenskih prilika. Na početku ožujka, a njega meteorolozi nazivaju prvim proljetnim mjesecom, zima se razmahala. Puše jaka bura, temperature su niske, vrijeme je na granici za isplovljavanje i rad na moru.

– Za početak, nakon lovostaja ne plovimo daleko, treba vidjeti kako se riba ponaša, gdje se zadržava. Nije jednostavno odlučiti gdje raditi. Nepovoljno vrijeme, ribe zasad nema, u Istri meduze, a i ne isplati se daleko odlaziti. Maksimalno moramo brinuti o potrošnji goriva, cijena mu je previsoka. Dok se kretala oko četiri kune, bilo je dobro, sa sadašnjom je teško pozitivno poslovati, objašnjava Darko Jaković.

Slijedi zaključak što ga nitko od potrošača ribe ne želi čuti:
– Jedini je izlaz povećanje cijena ribe, one su godinama na istoj razini. Znam da to nije popularno, ali drugog izlaza mi ribari ne vidimo. I tko zna kako će se dalje kretati cijene na tržištu goriva.
Nimalo lijepa najava. Povećanje cijena, da ne kažemo poskupljenja, posljednjih su dana naša svakodnevica. Zacijelo bi bilo lakše nabrojiti sve što je poskupjelo, nego naći nešto s nepromijenjenom cijenom. U takvoj konstelaciji ni riba nije izuzetak. Bolji poznavatelji kretanja na ribarnici uvjeravaju me da su cijene ribe već povećane. U protekla dva mjeseca, za trajanja lovostaja plave ribe, tvrde oni, povećane su cijene ostale, bijele ribe.

Vidjet ćemo predstojećih dana kako će se kretati cijene srdele i inćuna? Hoće li se vratiti na prijašnju razinu. U svježem su nam sjećanju dani kada se za 10 kuna mogao kupiti kilogram srdela. »Gdje možeš kupiti jeftiniji ručak«, komentirao je dobrodušno jedan prijatelj. Vjerujem, mnogi će se složiti. Tek u posljednje vrijeme dolazi ozbiljna konkurencija iz naših supermarketa. Po akcijskim cijenama oni nam nude ogromne količine svinjetine. Česta je cijena dvadesetak kuna za kilogram. A znamo, naši su ljudi skloniji mesu, nego ribi!