Bio sam u Splitu. Nakon duga vremena, preciznije od 2019. godine. Došla je potom korona i – dalje je sve znano. U međuvremenu narod se vratio normalnim aktivnostima, pa i putovanjima. A mi penzioneri… od tada rijetko putujem i ne daleko, najčešće iz Matulja u Rijeku. Pa sada u Split! Iskoristio sam priliku pa malo produžio boravak u tom gradu. Jasno, susreo sam mnoge poznanike, ljude od mora, kolege novinare, rodbinu. Još sam neke poželio vidjeti ali… nedostajalo je vremena. U svakom slučaju, vrijedilo je biti u Splitu, i to u dane velike fešte, blagdana svetog Dujma, gradskog patrona. Feštali su Splićani kako treba i – ne samo u nedjelju, na dan blagdana.

Ugodno me iznenadilo kako se u blagdanski štimung uklopilo mnoštvo turista koje sam, doslovno, susretao na svakom koraku, u središtu grada i daleko od njega. Štandove s kojih se nudilo »sve i svašta« ne treba spominjati, dobro je to viđena slika sa sličnih fešti diljem zemlje. Ipak, jednu grupu štandova moram istaknuti. Dan prije blagdana na to mi je pažnju skrenuo splitski prijatelj Jakša Vojković. Da, podrijetlom je s Visa. Rekao mi je da za suprugu moram kupiti dvije drvene »kutlače«, kuharice, varjače.

»To je davnašnji običaj! Obavezno se moralo kupiti nešto od drva. Muškarci iz okolice, sa sela, kupovali su ono što im je trebalo za poljodjelske poslove, krampove, motike, drške, a žene kuharice. Gradski ljudi kupovali su uvijek kuharice. Drvene proizvode donose ljudi sa svih strana, dolaze iz Bosne, nekad ih je bilo i iz Srbije«, objašnjava Jakša.

Dobro me pripremio! Mnogo je bilo štandova s drveninom iako, treba priznati, izbor nije bio naročit. Skoro pa svugdje isto. Cijene – teško ih je bilo dokučiti. Za nekoliko sitnica mladi prodavač glasno mi je izračunao 11,5 eura, pa govori: »Deset eura!«

Nedjeljno feštanje

Velebnu procesiju preko Pazara i Rive treba doživjeti, protegla se valjda na kilometar. Na Rivi je služena i sveta misa, na pozornici podignutoj ispred čuvenih Prokurativa koncelebriralo je, između ostalih svećenika, desetak nadbiskupa i biskupa. Potom, ispred ribarnice, na otvorenom gdje se nekad, također, prodavala riba, podjela 3.000 porcija janjetine s bižima. Za više tisuća promatrača predstava je bila i priprema na otvorenom. U predvečerje tradicionalna tombola, a kako sam saznao, glavni zgoditak otputovao je u Mostar. Nedjeljno feštanje zaključeno je koncertom Nene Belana, jasno, na Rivi.

Ali, kako mi rekoše, ne svodi se feštanje svetog Duje samo na nedjelju, odnosno 7. svibnja, kada je spomendan svetog Dujma. Počelo je već u petak, grad je bio u svečanom ruhu, na ulicama je vladao poseban šušur. Na jednoj od manifestacija što su upriličene tim povodom osobno sam sudjelovao. Dani ispunjeni raznovrsnim sadržajima, sve do utorka, kada se grad i život u njemu počinju vraćati u normalu. Jedino što nije valjalo u svečarskom ozračju, kako sam čuo, bile su nenormalno visoke cijene trešanja. Nisam ih vidio, pa neću komentirati.

Lučki život

To je Split kakvog sam doživio u prigodi blagdana njegova sveca zaštitnika. Drugi je Split što ga godinama poznajem i uvijek sam na njega ljubomoran. Lučki Split, grad što živi uz more. U nekoliko navrata, u različito doba dana prošao sam po Rivi i uvijek je bila puna ljudi, puna života. Kao i obično, najčešće sam pogledom snimao morski dio luke. Jasno putničke, jer onaj teretni nalazi se u drugom dijelu grada. Uplovljavaju i isplovljavaju brodovi i trajekti. Nije neka velika gužva, ali luka ne miruje. Vrte se i ljudi, putnici, uglavnom otočani i turisti. Isplovljava i pokoja jedrilica iz obližnje marine. Na vezu je i brod talijanske zastave što plovi preko Jadrana, između naših i talijanskih luka.

Neminovno, javlja se usporedba s našom, riječkom lukom. Da, mi imamo Korzo pa rijetki šeću lučkim prostorom, najviše turisti. Više upada u oči nedostatak brodova u prometu. Ona dva katamarana čvrsto su vezana, od jutra do poslijepodnevnih sati. Trajekti imaju svoje luke, naši otočani moraju automobilom do grada, oni dalmatinski s trajekta ravno »u gradski život«. To im je značajna prednost i ušteda, ne moraju plaćati prijevoz automobila. Zato našima putovanje trajektom kraće traje, ako je to neka utjeha.

Predstojećih mjeseci, prema najavama, i u riječkoj luci viđat ćemo više putničkih brodova. Počeli su nam uplovljavati kruzeri i dolaziti će čitavog ljeta. Ali, još više dolaziti će u Split. Jedan veliki bio je i u subotu. Sve skupa to je skromno, govori mi splitski poznanik. Više kruzera uplovi u Dubrovnik, nego u sve ostale naše luke zajedno. Svim kompanijama u Jadranu su obvezna pristajanja u Dubrovniku i Veneciji, a ostala odredišta biraju parcijalno, rekao mi je sugovornik. Kad razmislim, uistinu je tako. Sjećam se jedne dubrovačke subote krajem listopada – šest kruzera. I gosti s kruzera, dodao je, u Dubrovniku provode najviše vremena u gradskom prostoru. Ostali ih vode na izlete izvan grada.

Od Bačvica do Zente

Nebrojeno puta bio sam u Splitu. I tek sada otkrio sam dio njegove obale. Znam za te prostore, spominju ih mediji, ali tamo dosad nisam kročio. U kasnijim poslijepodnevnim satima predloženo mi je pješačenje obalnim putem od Bačvica do Zente. Bačvice su mi poznate, bio sam više puta, ali dalje prema splitskom jugu ništa, nepoznat prostor.

Sunce se ozbiljno nagnulo prema Marjanu, bilo je oko 18 sati, a sve plaže uz koje smo prošli još su bile pune kupača. Kao usred ljeta, ne smeta kasna ura. Na poznatim Bačvicama igrao se picigin. Redom smo prošli Bačvice, Firule i zaustavili se u Zenti. Za plaže mogu reći da su lijepe i solidno uređene, s ugostiteljskim sadržajima na svakom koraku i svih vrsta, uključujući noćne klubove. Ipak, na tim se plažama ne bih rado kupao. Razlog je fini pijesak što se uvlači u sve dijelove tijela i što ga je teško isprati, ma koliko se tuširali. Također, čim je u moru puno kupača, ono se zamuti, u takvo more ne ulazim.

Zenta je veća lučica, brojem vezova sigurno veća od mnogih marina. Lako je uočiti kako se širila. Najprije mali lukobran, danas unutarnji, pa veći, pa još jedan. Dominiraju barke, vlasnici su domaći ljudi, tako mi je rečeno. S obzirom na to da je lučica stara, pogledom sam tražio koju drvenu barku. Nisam je vidio, tek mi se za jednu učinilo da je plastificirana. Tako izgleda, odudara od standarda iz kalupa.