Razmišljao sam da brodom otputujem na jednodnevni izlet, na neki od kvarnerskih otoka. Ili, u nekoliko navrata na otoke. Ovog ljeta to je moguće i – nije skupo. Zahvaljujući nacionalnom linijskom brodaru – Jadroliniji i njenu hvale vrijednom potezu. Pokrenula je »Kvarnerski most«, sezonsku – ljetnu brzobrodsku liniju između kopna i kvarnerskih otoka. Ne baš svih, to bi bilo malo komplicirano i neefikasno. Ali, a to je najvažnije, na otoke se brodom može i na drugačiji način, osim standardnih državnih brzobrodskih linija, a uključeni su i otoci koji nisu povezani tim linijama.

Prilikom uvođenja o novoj brzobrodskoj liniji dosta je pisano, ali je dozvoljeno ponešto ponoviti. Od druge polovice lipnja brzi brod – ne mora nužno biti katamaran – isplovljava iz Kraljevice, a odredišta mu Crikvenica, Senj, Baška, Lopar, Rab i Lun, te obrnuto. Linija se održava svakodnevno do Raba, a petkom, subotom i nedjeljom produžuje do Luna. Ne baš do njega, jer Lun nije na moru, nego do njegove luke, a to su Tovrnele. Poznavateljima otoka nisu potrebna detaljna objašnjenja. Usput, zanimljiva je priča o brodskoj povezanosti Luna, Tovrnela i susjedne Jakišnice s »ostatkom svijeta«. Dok su brodovi plovili… Bila im je to jedina mogućnost da negdje otputuju!

Jedan brod, u jednom danu s kopnom povezuje otoke Krk, Rab i Pag. Jasno, i te otoke međusobno, što se mora posebno istaknuti. Još da se s njima povežu Lošinj i Cres, bilo bi super!

Bez automobila na otok

Zahvaljujući novoj brzobrodskoj liniji ovog ljeta može se u vlastitu aranžmanu otputovati na jednodnevni izlet na jedan od tri kvarnerska otoka. Red plovidbe tako je koncipiran da se na svakome može provesti određeno, zadovoljavajuće vrijeme. Znam, nije isto provesti pet, šest sati u Rabu ili Tovrnelama. Ne može sve ispasti idealno. Zato posjetitelj u Tovrnelama ima više vremena za kupanje u kristalno čistom moru!

Osobno, usprkos želji, neću na takav jednodnevni izlet. Ne odgovara mi večernji povratak iz Kraljevice, malo je kasno za one bez automobila. Mišljenja sam da bi bolje bilo za polaznu luku odabrati Rijeku. Da se razumijemo, nemam ništa protiv Kraljevice, čak mi je simpatično što katamaran iz nje isplovljava, ali sam siguran da bi se više Riječana odlučilo za jednodnevni izlet kada bi mjesto ukrcaja imali na putničkom terminalu. I da se s istog mjesta uvečer vraćaju svojim kućama. Ništa, ostavljam temu za razmišljanje…

Davno sam slušao priču turističkog djelatnika o otoka, još u vrijeme održavanja trajektne linije Senj – Baška – Lopar. Pričali smo na trajektu, liniju je održavao jedan od starih, oronulih trajekata – »Krčanka« ili neki iz te serije, za koje se govorilo da su građeni na plaži u Grčkoj. Zapamtio sam poantu njegove priče.

Tvrdio je da bi mnogi gosti, naročito oni koji putuju iz daleka, rado ostavili automobil parkiran negdje na kopnu, u garaži ili čuvanom parkiralištu, pa nastavili trajektom do Baške ili na Rab. Bolje nego dalje voziti magistralom, ili otočnim cestama i još čekati trajekt. Sada bi mogli na otoke katamaranom, a automobil staviti na kopnu, u jednoj od tri luke. Samo, infrastrukture za takav komoditet nismo imali tada, a slabo je imamo i danas!

Ne znam, možda griješim, čini mi se da su cijene putničkih karata na sezonskoj brzobrodskoj liniji prihvatljive. Cjenik je svakome dostupan, može ga prostudirati prije odluke o putovanju. Najskuplja karta stoji 25, a najjeftinija 10 eura. U sredini je još samo karta od 15 eura. Pa potencijalni putnik može birati gdje otputovati za određeni iznos. Cijena karte nije uvijek na prvom mjestu.

Tri povratne veze dnevno

Kada pišem o brzobrodskim linijama neminovno se vraćam njihovim počecima na našem Jadranu. Zanemarujem pritom one rijetke i sporadične što smo ih imali u vrijeme prijašnje države. Ove sadašnje, masovne propisao je Zakon o otocima donesen početkom 1999. godine. Njime je, između ostaloga, bilo propisano »da svaki naseljeni otok koji s kopnom nije povezan mostom, ima najmanje tri povratne veze s kopnom ili s većim naseljem, odnosno administrativnim središtem na drugom otoku, dnevno, od kojih su barem dvije brzobrodske.« U završnom članku zakona još je stajalo da se »obvezno osigura: u roku od jedne godine, najmanje jedna povratna veza dnevno, u roku od dvije godine, najmanje dvije povratne veze dnevno, od kojih je barem jedna brzobrodska, u roku od četiri godine, najmanje tri povratne veze dnevno, od kojih su barem dvije brzobrodske.«

Sjećam se, sa skepsom se komentiralo te zakonske odredbe, govorilo se da su neprovedive. Posebno je problematičnim isticano tadašnje stanje flote brzih brodova. Ukupno, ne samo kod Jadrolinije. Ali je krenulo, što je tada bilo najvažnije. Uspostavljane su nove linije, flota brzih brodova je rasla, uključivali su se novi prijevoznici. Danas imamo dobru povezanost naseljenih otoka s kopnom, ili najbližim većim otokom, odnosno administrativnim sjedištem.

Ipak, sve postavke tog Zakona o otocima do danas nisu ispunjene. A, mnogima su nasušno potrebne! Otoci nemaju dvije povratne brzobrodske linije dnevno. Možda ih ima koji otok dolje na jugu, nisam u detalje raščlanjivao kompletan red plovidbe na našem Jadranu. U postojećem Zakonu, što je donesen početkom ove godine, jedna od ključnih odrednica je »promicanje dostupne, pouzdane i održive mobilnosti na otocima i učinkovite prometne povezanosti.«

U više navrata pisao sam o tom problemu. Red plovidbe dobro je postavljen za otočane, oni mogu u jednom danu otputovati na kopno, obaviti posao i – vratiti se kući. Međutim, kada čovjek s kopna namjerava otputovati brzobrodskom linijom na otok, i tamo obaviti posao, mora na otoku prespavati dvije noći. Nema druge nego putovati automobilom, jer ni kopnene veze – autobusne ne zadovoljavaju. A, na otoku se mora obavljati određene poslove, za potrebe otočana. Zanemarimo dva ljetna mjeseca kada je frekvencija prometa višestruko veća. Na području naše, Primorsko-goranske županije, kako saznajem, u dogledno vrijeme to bi se trebalo riješiti.

Izlet u Rijeku

Jednodnevni izleti katamaranom redovne linije, ali s otoka na kopno, počeli su davno, i to ovdje na sjevernom Jadranu. Među prvima u nas, brzobrodsku vezu s kopnom dobili su kvarnerski otoci, svi naseljeni, osim Krka. On ni danas nema redovne brzobrodske veze. Jedan brod plovi na relaciji Novalja – Rab – Rijeka, a drugi iz Malog Lošinja za Rijeku, s pristajanjima u Iloviku, Susku, Unijama, Martinšćici i Cresu, ne svakog dana u svim lukama. Osobno sam viđao te izletnike, uglavnom inozemne turiste. Ukrcavali su se u Novalji i Rabu. Ona druga linija nije im toliko pogodovala, jer je putovanje trajalo znatno duže. Istodobno, cijena putničke karte bila je bagatelna, prilagođena otočanima. Tek kasnije uvedene su dvije kategorije karata, za otočane i – ostale. Nije provjereno, ali pričao mi je čovjek iz Jadrolinije, da neke turističke agencije nude gostima jednodnevne izlete katamaranom u Rijeku. Pogodovale su im jeftine karte!