Na lijep način označen je početak radne godine. Barem kada je more u pitanju. U Splitu je, u Institutu za oceanografiju i ribarstvo, predstavljena Nacionalna karta morskih staništa. Tim činom obilježen je završetak velikog znanstvenog projekta na nacionalnoj razini nazvanog »Kartiranje obalnih i pridnenih morskih staništa na području Jadranskog mora pod nacionalnom jurisdikcijom«. Provelo ga je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a u razdoblju od 2018. do 2023. godine na njemu je radio konzorcij što je okupio više od 200 sudionika. Po svemu je to bio jedinstven, kompleksan i multidisciplinarni projekt. Ne »istraživanje radi istraživanja«, kako se u nas znalo etiketirati znanstvene radove i njihove autore, nego istraživanje čiji će rezultati donijeti višestruku korist gospodarstvu, znanosti i ekologiji.

– Cilj projekta bio je povećanje znanja i dostupnosti podataka o bioraznolikosti kao temelja za učinkovitu zaštitu ekosustava Jadrana, ali i održivost korištenja prirodnih dobara. Nacionalna karta morskih staništa predstavlja ključan alat za održivo korištenje morskih resursa i integralno morsko prostorno planiranje, uključujući ribarstvo i turizam, istaknuto je prilikom prezentacije u Splitu. Veći dio podmorja našeg dijela Jadranskog mora postao je dostupan, vidljiv i onima koji nikada nisu zavirili ispod površine. Na projektu su radili stručnjaci i znanstvenici iz područja oceanografije, geologije, ekologije, napredne robotike i umjetne inteligencije, a za istraživanje su utrošili više od 20.000 radnih sati.

Održivo korištenje

– Projekt je bio iznimno kompleksan, ali i vitalan za budućnost Jadranskog mora. Detaljna karta morskih staništa za 51 posto Jadrana daje ključne polazne podatke za pametno, održivo korištenje morskih resursa, integralno morsko prostorno planiranje, održivo ribarstvo i turizam, odnosno za planiranje održivog gospodarskog razvoja morskih i priobalnih područja. Povrh toga, očekuje se objavljivanje značajnog broja znanstvenih radova temeljenih na podacima prikupljenim kroz ovaj projekt, što svjedoči o njegovoj vrijednosti ne samo za Hrvatsku već i za međunarodnu znanstvenu zajednicu, istaknuo je dr. Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode u Ministarstvu gospodarstva. Prema njegovim riječima, to je »početak u pravilnom upravljanju i zaštiti Jadranskog mora«.

Detaljnim kartiranjem što se bazira na terenskim snimanjima, u potpunosti je obuhvaćeno dno do 40 metara dubine, te dno unutar zaštićenih područja, odnosno nacionalnih parkova, parkova prirode te Natura 2000 područja. Također, snimana su i izdvojena područja u njihovoj blizini, te dva područja u epikontinentalnom području od kojih je jedan u samom centru Jabučke kotline. Primjenom direktnih metoda kartirano je više od 6.500 četvornih kilometara. Do 51 posto površine morskoga dna, karta je izrađena primjenom modela korištenjem neuronskih mreža, a koji je između ostalog temeljen na preko 850 uzoraka sedimenta morskoga dna te mnogim podacima iz različitih ribarstvenih ekspedicija. Koristilo se, također, akustična snimanja, te daljinska primjenom ortofoto i satelitskih snimaka. Oni su integrirani s podacima što su sakupljeni izravnim metodama, kao što su neposredno opažanja u obalnom pojasu, te pomoću ronjenja, povlačnih kamera i podvodnih ronilica na dnima dubljima od 200 metara.

Znanost za praksu

Povlačnim kamerama snimljeno je dno na više od 3.700 lokacija, uglavnom od površine do pedesetak metara dubine. I onda, zaključuje dr. Ante Žuljević iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo: »Sama obrada prikupljenih podataka i izrada karata zahtijevala je barem duplo više vremenskog angažmana od terenskih snimanja.« Posao nije do kraja završen, predstoji nastavak projekta, kartiranje preostalih 49 posto hrvatskog djela Jadrana. Još složeniji, a vjerojatno i dugotrajniji zadatak budući da treba zahvaćati veće i velike dubine.

Recimo i to, nije nevažno: vrijednost projekta iznosila je 11,9 milijuna eura. Najveći dio – 85 posto sufinancirala je EU kroz Operativni program konkurentnost i kohezija. Hrvatski dio novaca osigurao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U provedbi su sudjelovali stručnjaci i znanstvenici iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo, tvrtke OIKON – Instituta za primijenjenu ekologiju, Hrvatskog geološkog instituta, Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Instituta »Ruđer Bošković« iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim hidrografskim institutom, tvrtkama ECOTECH, SCIOM i DVOKUT – ECRO.

Projekt kartiranja hrvatskog podmorja podsjetio me na davnu raspravu vođenu na velikom skupu ribara. Nazočili su, uz ribare, predstavnici vlasti i znanosti, inspekcijskih službi, te nekih tvrtki poslovno vezanih uz ribarstvo. Imena neću navoditi, mnogi od njih više nisu među nama. Jedan od istaknutijih sudionika okomio se na znanstvenike. Ukratko prepričavam njegovu rječitu i žustru diskusiju njima upućenu: »Kada ćemo konačno od vas dobiti nešto konkretno, što će koristiti ribarima i zaštiti mora. Hoćete li nam jednom reći: ove ribe ima i može se slobodno, bez ograničenja loviti, a ovu drugu moramo čuvati, zaštititi, kolike su zalihe morskih bogatstava? Za koga provodite svoja istraživanja i pišete znanstvene radove?« Nitko mu nije protuslovio!

Od tada puno se toga promijenilo, znanost više nije »sama sebi svrha«, kako je on tada govorio. Prije kraćeg vremena pročitao sam zanimljivi tekst što se bavi upravo tom temom. U njemu, između ostaloga, stoji da je »danas gotovo nemoguće da znanstveni projekt bude odobren i financiran ako ne doprinosi globalnim i nacionalnim strategijama održivosti«. Upravo ribarstvo nudi velike mogućnosti znanstvenih istraživanja, i to na razini primarne proizvodnje, u ulovu i uzgoju. U ulovu treba raditi na sprečavanju prelova i lova nedoraslih organizama te unapređenju selektivnih alata u uzgoju novih izvora prehrane, poboljšavati mjere zaštite okoliša, raditi na poticanju ekološkog uzgoja.

Primjer kvalitetne suradnje

Postajem dosadan, ali uvijek ističem kvalitetnu suradnju ribarstvene znanosti i struke u akvatoriju Jabučke kotline. Najatraktivnije koćarsko lovište oduvijek je privlačilo ribare s obje obale Jadrana. Na traženje naših ribara i prijedlog znanstvenika, oko zabrane su se usuglasile hrvatske i talijanske vlasti. Zabrana koćarenja u širem području otočića Jabuka, najprije privremena, a potom trajna rezultirala je puno boljim lovinama. Pokazalo se, na obostranu korist!