Za minulih blagdana nazvao me prijatelj iz Makarske. Čestita Božić i Novu godinu, te odmah pita:
– Kako je bilo na Lošinju, u podvodnom ribolovu?
Jako sam ga iznenadio, i razočarao, odgovorom da nisam bio na Lošinju i da se nije ništa događalo.

Nisu održana tradicionalna Novogodišnja natjecanja u podvodnom ribolovu. Informaciju o njihovu otkazivanju, vjerojatno »preskakanju« zbog korone, nigdje nisam pročitao. Ali, ničega nije bilo! Ni prva, ni zadnja sportska manifestacija, i ne samo sportska, što je iz istog razloga preskočena.

Poziv iz Makarske uskovitlao je emocije, ni moj sugovornik nije ostao ravnodušan. Godinama se on bavio podvodnim ribolovom. Nije bio u krugu vrhunskih, ali je sedam-osam godina, prema rezultatima s državnih prvenstava, spadao među petnaestak-dvadeset vodećih u nas. Više godina redovito je sudjelovao na Novogodišnjim natjecanjima u Malom Lošinju, ime mu je upisano na listi pobjednika Novogodišnjeg kupa gradova. Podvodni ribolovci starije generacije te mnoštvo nas koji smo ih godinama pratili, ostali smo sentimentalno vezani uz Mali Lošinj.

Pet sati u hladnom moru

Ta su natjecanja bila istinski praznik za Mali Lošinj i njegove stanovnike, praznik podvodnog ribolova i sporta uopće. Najstarije tradicionalno sportsko natjecanje na našim prostorima. Jedno od najstarijih na svijetu. Najstarije u ribolovnom sportu. Prošla godina trebala je biti jubilarna – početak datira u 1960. Prvi zimski zaroni u lošinjskom akvatoriju učinjeni su 31. prosinca. Počelo je skromno i brzo se visoko vinulo!

Već u drugom izdanju natjecanje je međunarodno. Broj sudionika strelovito raste, nakon pet godina uključuju se i državne reprezentacije. Kvaliteta je vrhunska, takva da neki poznavatelji podvodnog ribolova lošinjsko natjecanje proglašavaju neslužbenim svjetskim prvenstvom. Prema godinama ustaljenoj tradiciji, 29. prosinca održavao se Zimski kup nacija, natjecanje državnih reprezentacija. Dan kasnije na programu je bio Novogodišnji kup gradova.

Provedba natjecanja u podvodnom ribolovu zahtjevna je i u ljetnim mjesecima, po lijepom vremenu, a sportski entuzijasti iz Malog Lošinja usred zime organizirali su dva natjecanja, i to masovna, najmasovnija na svijetu. Jedne godine na Kupu gradova natjecalo se 177 podvodnih ribolovaca. Proteklo je u redu, na sveopće zadovoljstvo. Divljenje zaslužuju i svi ti podvodni ribolovci koji su proveli pet sati u hladnom moru. Neki i dva dana uzastopce. Nitko se nije žalio na hladnoću i teške, ponekad i nemoguće uvjete, budući da je natjecanje često održavano po krajnje nepovoljnim vremenskim uvjetima. Nekima se još dogodilo da »ribice« ulovili nisu.

Umjesto slavlja velikog jubileja…

S ratnim godinama počela je nizbrdica što se do današnjeg vremena nije zaustavila. Neko vrijeme održavan je samo Kup gradova, pa je termin pomaknut dvadesetak dana ranije, ali ništa se nije promijenilo nabolje. Umjesto slavlja velikog jubileja – natjecanje nije održano.
Po tko zna koji put ponavljam sebi isto pitanje što ga godinama slušam od prijatelja i poznanika. Kratko sažeto ono glasi: što se događa s nekad poznatim i u svijetu cijenjenim malološinjskim natjecanjima? Nije u pitanju samo neodržavanje natjecanja za 2020. godinu.

Mogao bih nabrojiti mnoge razloge, ali ni za jednoga od njih ne mogu decidirano tvrditi da je upravo on lošinjska natjecanja skrenuo na nizbrdicu. Tko snosi krivicu još je teže pitanje, odgovor je naprosto nemoguć. Ne bi mi bilo drago da otkazivanje natjecanja prošle godine označi njihov definitivni kraj. Iako, slušam i drukčija razmišljanja, i to od meritornih ljudi. Čemu forsirati nešto kad više ne ide, nešto što je postalo blijeda sjena nekad velike manifestacije, komentira jedan od njih.