Skromno na ribarnici

Plavi svijet Branka Šuljića: Lovostaj prije lovostaja

Branko Šuljić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Brodovi plivaričari mirovat će od 24. prosinca do 15. veljače. Skoro dva mjeseca neće biti dostupna mala plava riba. Na to su naši ljudi već navikli, nije im novost. Morat će se snalaziti, negdje drugdje tražiti jeftin ručak



Bio sam na ribarnici! Nakon dužeg vremena… Što nam je sve ta zlokobna korona napravila? Zatiremo dobre navike, a jedna od takvih je redoviti obilazak ribarnice. Čak i onda kad ne namjeravamo ništa kupovati. Posjet ribarnici puno je više od pukog kupovanja namirnica za ručak. Tko to ne prakticira, teško mu je objasniti. Redovitim posjetiteljima ribarnica nedostaje. Pa i kad navrate i sretnu prijatelja ili poznanika, što tada? Dvije minute popričati s nogu, pod maskama i – svatko na svoju stranu. Gdje sjesti pola sata, pa i duže, ozbiljno prokomentirati stanje u ribarnici, popričati o ribama i ribolovu… Došli smo do toga da u ribarnicu odlazimo kao u supermarket – kupi i nosi kući.


Porazno je i ono što sam vidio – skromna ponuda i malo posjetitelja. Jedino se kvaliteta nudila u zapaženim količinama. Sve friško i uz primjerenu cijenu. Na ostatku ribarnice – slika lovostaja. Na nekoliko prodajnih mjesta malo srdela, inćuni u tragovima, koćarske lovine, također, malo. Neka prodajna mjesta nisu ni otvorena. Bilo je nevremena, ali to nije razlog slabijoj ponudi.


Dobrovoljni lovostaj


Lovostaj prije lovostaja, komentirali su neki. Upravo tako. Mnogi vlasnici brodova, koćara i plivaričara, prihvatili su ponudu države i odlučili se za dobrovoljni lovostaj. Taj nema veze s redovnim lovostajem za malu plavu ribu, što se u hrvatskom ribolovnom moru provodi više godina, a koji će uskoro početi. Sadašnji lovostaj, što traje do kraja godine, uvjetovan je koronapandemijom, takav se provodio i u proljetnim mjesecima.


​Tajni recept



U današnje vrijeme na domaćem je tržištu sve veća ponuda marinirane ribe i ostalih »morskih proizvoda«. I u toj produkciji dominantan je inćun, ali nije jedini. Mali proizvođači, odnosno prerađivači iskazuju veliku kreativnost. Što preporučiti i gdje kupovati? Takav savjet potražimo od prijatelja, susjeda, a najbolje od nekog znalca. Uz malo volje i napora takve specijalitete možemo i sami pripremiti. Najbolje marinirane inćune kušao sam u konobi jednog prijatelja na jednom kvarnerskom otoku. Tajnu svog »recepta« nije htio otkriti. Rekao je: drugi put. To nećemo dočekati.

Ribarima je ponuđena mogućnost privremene obustave poslovanja uz kompenzaciju izgubljene zarade. Novac za isplatu osiguran je iz EU fondova. Ribarima je takav covid-lovostaj prihvatljiv iz više razloga. U uvjetima pandemije veliki su poremećaji na tržištu, posebno u Italiji, gdje se plasira najviše ribe. Na domaćem tržištu ugostiteljstvo ne radi, promet u maloprodaji značajno je smanje. Uz sve to, zimsko je vrijeme, meteorološke prilike su nestabilne, često se ne radi. I lovi se slabije, ponekad niti za pokriće troškova. Kako u nas uvijek ima nezadovoljnika, neki prigovaraju da se te europske novce mora dugo čekati, da se traži puno papirologije.


Dobrovoljni lovostaj traje do kraja godine. Potom nastupa potpuni lovostaj za brodove plivaričare, one što love malu plavu ribu. Preciznije, kako navodi zakonodavac, ribolov je zabranjen »plovilima koja obavljaju ribolov okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom«. Mirovati će od 24. prosinca do 15. veljače. Za prosječnog potrošača ribe nevažno je što je jedan dio lovostaja formuliran kao »razdoblje redovite zabrane ribolova«, a drugi »razdoblje privremene zabrane ribolova«. Njima je bitno da im skoro dva mjeseca neće biti dostupna mala plava riba, prvenstveno srdela i inćun.


Smrznuta ili konzervirana


Na to su naši ljudi već navikli, nije im novost. Morat će se snalaziti, negdje drugdje tražiti jeftin ručak. Iako, teško je povjerovati da će ga bilo gdje naći po cijeni srdele ili inćuna. Sve ostalo je skuplje i puno skuplje. Onima koji i u vrijeme lovostaja žele baš malu plavu ribu nude se dvije opcije – dubokosmrznuta ili konzervirana. Jednu i drugu naći će u ponudi trgovačkih lanaca. Smrznuta je i očišćena, brzo je na stolu. Neki, pričali su mi, sami to rade. Prije lovostaja nabave veću količinu ribe, očiste je i slože u pakete za zamrzavanje, količinu što im je potrebna za obiteljski ručak. Problem jedino može biti taj što mnogima ne prija dubokosmrznuta riba, naprosto je ne vole. Za njih pomoći nema. Ako žele frišku ribu – preostaje im skuplja, koćarska, od malih alata ili ona s farmi. Nju se može kupiti u svako doba, neće uzmanjkati. A, mnogi bezrazložno od nje zaziru.


Ponuda konzervirane plave ribe u nas je sve bogatija. Nisu to samo popularne sardine, riba u limenkama. Uostalom, naši ljudi nikad ih nisu obožavali. Osobno, ne dijelim takav pristup ribljim konzervama. Neobično je to što desetljećima jadranske riblje konzerve u velikim količinama konzumiraju kontinentalci, narodi koji žive daleko od mora.


Paletu konzervirane ribe upotpunjuje slana riba. Na tržištu su najpoznatiji slani inćuni i srdele, upravo mala plava riba. U nekim zemljama zapadne Europe slani inćuni izuzetno su cijenjeni i traženi. Znalci morske kuhinje vole raditi usporedbe kopnenih i morskih namirnica, pa govore da je »srdela panceta, a inćun pršut«. Onima koji su slabiji poznavatelji hrane iz mora recimo i to, da se soliti mogu i neke druge vrste riba, a ne samo dvije navedene. Od onoga što sam kušao spominjem slane skuše i bakalar. Tko ih proba, poželjeti će još!