Morski eventi

Plavi svijet Branka Šuljića: Idiličan susret starog i novog

Branko Šuljić

Mnogi posjetitelji, dok su barke bile vezane u istom prostoru, zanemarivali su sajamsku ponudu i uživali u razgledavanju drvenih starina. Vrijedilo je, međutim, pogledati i ono što se nudi na sajmu 



Mnoštvo događanja na moru i oko njega obilježilo je minuli riječki vikend. Malo prošireni vikend, što se nije sveo samo na dva dana s kraja tjedna. Ponovimo, imali smo dvije tradicionalne manifestacije – Fiumare i Rijeka Boat Show. Kvarnerski festival mora i pomorske tradicije i nautički sajam prvi put su održani u istom terminu, sa zajedničkim otvorenjem i korištenjem istog prostora. Idiličan susret starog i novog! Ne namjeravam ponavljati ono što su o njima proteklih dana pisali mnogi mediji. Nisam sve ni pročitao pa možda, nenamjerno, nešto ponovim.


Pozornost su mi prvenstveno privukli sadržaji što nisu spadali u sajamsku ponudu – tradicijska plovila, drvene barke i obnovljeni atraktivni loger Nerezinac. Mnogo sam tekstova o njemu napisao od trenutka kad je uplovio u malo nerezinsko brodogradilište. Pratio sam početne radove na obnovi, velike napore u zatvaranju financijske konstrukcije. Nakon otvorenja obje manifestacije prvi put kročio sam na palubu obnovljenog jedrenjaka. Zaplovio je prije tri godine. Danas je interpretacijski centar pomorske baštine, brod muzej.


Za sto godina


Otprilike se sjećam kako je izgledao kad sam ga prvi put vidio. Pamtim i priču o njegovim godinama. Pretpostavljalo se da je građen u drugoj polovici 19. stoljeća, dokumentacija iz vremena gradnje nije sačuvana. U svakom slučaju, dragocjen je primjerak lošinjske brodograđevne povijesti. »Bit će to novi brod za sljedećih sto godina. Kompletno obnovljen toliko može trajati«, govorilo se kada je krenuo posao obnove. A ona se razvukla. Puno posla a novaca nikad dovoljno. Optimistične su bile početne najave. Čak se govorilo o sudjelovanju na Festivalu mora i mornara u francuskom Brestu, 2012. godine. Kakav je sada mogao bi, i trebao, jednom zaploviti do poznate luke na atlantskoj obali. Mjesto mu je u tom društvu.




Dugo je trajala obnova, znatno dulje nego što se planiralo. Objašnjenja nisu potrebna. Tek kada je uključen u prekogranični projekt Mala barka 2, posao obnove se intenzivirao, novac je osiguran. I posla je bilo puno, stari brod posljednji je put temeljito obnovljen 1948. godine. Ugrađeno je mnogo novog drva i sačuvan izvorni izgled. Napravljene su samo manje promjene, zbog funkcionalnosti.
U sjeni velikog logera ostale su barke. Neke su dobro znane, godinama ih viđam na smotrama tradicijskih plovila, uključujući festival Fiumare. Bilo je, međutim, i onih što su se prvi put javno predstavile. Lijepe, ušminkane, vitkih jarbola. Djelovale su kao nove, a nova su im samo jedra. Obnovljene su unatrag dvije godine u sklopu projekta Arc Adriatica, što je nastavak prijašnjeg projekta Mala barka 2. Na prigodnoj svečanosti na jarbole svih tih barki, uključujući i Nerezinca, podignuta je zastava međunarodnog projekta.


Sajamski starosjedioci


U sajamskom prostoru barke su bile malo nagurane, stiješnjene, nisu došle do punog izražaja. Ali su zablistale čim su odvezane, s podignutim jedrima. Najprije noćno jedrenje, atrakcija za gledatelje. Jasno, jedrile su i pravu regatu. Prethodno, tradicijske drvene barke mogli su pogledati i oni koji ne prolaze morskom stranom Rijeke. Dva dana bile su izložene na Korzu što je, također, postala tradicija.


Mnogi posjetitelji, dok su barke bile vezane u istom prostoru, zanemarivali su sajamsku ponudu i uživali u razgledavanju drvenih starina. I osobno sam tako postupio, pa sam sljedećeg dana otišao na sajam. Vrijedilo je potrošiti dva sata. Možda i više, nisam mjerio vrijeme. Odličan sajam, govorio mi je »stari nautički vuk« koji čitav radni vijek sudjeluje na sajmovima. Zanimljivo je njegovo razmišljanje: »Za 20 kuna provedeš lijepi sat vremena i zadovoljan si onim što si vidio!«


On je bio prvi put na najstarijem hrvatskom nautičkom sajmu, a neki su mu vjerni praktički od prvog dana, ili od početka poslovanja u nautičkom sektoru. »Rijeka je naš grad, ovdje moramo biti prisutni, bez obzira na to koliko je sajam velik«, rekao mi je jedan riječki izlagač. Uistinu, kad se osvrnem godinama unatrag, uvijek je bio nazočan, i uvijek s najvećim štandom, na kopnu i u morskom prostoru. Važno je istaknuti, nije jedini, iako su neki drugi skromniji u prezentaciji, a možda su i preskočili koje sajamsko izdanje.


 


Susret ponude i potražnje

Sajmovi su mjesto susretanja ponude i potražnje, ističu teoretičari sajmovanja. Laički komentar ovome nije potreban. Mogao bih samo dodati da su i mjesto susretanja ljudi, poslovnih partnera, prijatelja, ili samo poznanika. U to se uvjerim svaki put na svakom sajmu, a godinama ih posjećujem. Već sam znao na kojem ću sajmu koga sresti. Neke ljude viđao sam jednom godišnje, a tako je i sada, budući da sajmove i dalje posjećujem. Takva susretanja nisu uvijek samo kurtoazna, uz kavu, eventualno i piće. U nevezanim razgovorima saznaju se razne novosti, ne samo iz nautičkog sektora, nego i iz ribarstva. Znam, također, više primjera gdje su takvi susreti kasnije rezultirali značajnim poslovnim aranžmanima.


Jedan naš istaknuti brodograditelj svojedobno mi je rekao da na sajmu nikada nije prodao brod, ali da je taj sajamski susret rezultirao prodajom. Nekad je do toga došlo i nakon nevezana razgovora, ili slučajna posjeta štandu. Na ovogodišnjem sajmu Rijeka Boat Show nisam slušao priče o broju prodanih plovila, a posebno ne da su sva prodana prvog dana sajma. Kada je o prodaji riječ, pouzdano znam za brodicu što je dan poslije sajma isporučena kupcu u Senju. Prodana je prije nekoliko mjeseci, a ne na sajmu.