Osim iglicom, gofovi se u panulanju vrlo uspješno mogu loviti i lignjom, no njena je montaža znatno drugačija nego klasična montaža iglice. Ukoliko je lignja živa, prilikom armanja obavezno smočite ruke i pripremite natopljenu mekanu krpu ili spužvu na koju ćete lignju eventualno spustiti. Naime, lignja je osjetljiva i svako grublje rukovanje lako oštećuje njenu krhku strukturu čime naravno postaje manje privlačna.

Što se rasporeda, broja i vrste udica tiče, mišljenja su prilično podijeljena. Ipak najbrojniji su oni koji zastupaju korištenje dvije udice – prve koja se kači za sami kraj lignje, tzv. ‘špic’ i druge, trokuke koja se kači za lijevak ili piriju sa donje strane. Poželjno je da obje udice budu fiksne, ali nije propust ako gornja bude klizna.

Ukoliko je lignja uginula, a želi se ostvariti dojam žive, tada se na najlonu između udica postavlja klizna olovnica težinom primjerena veličini lignje.  Polaganjem u more olovnica će pretezati i lignju uvijek postavljati u položaj kao da pliva.

No kao što sam rekao, mišljenja su oko ovog načina armanja podijeljena, pa tako i u ovom slučaju veliki broj panulaša smatra da dodavanje ove olovnice nepotrebno opterećuje sistem i plaši ribu.

Ostaje još samo pitanje izbora strune. Na današnjem tržištu možemo pronaći mnoštvo najrazličitijih struna koje su u principu sve primjenjive.

Monel i upredenica zahtijevaju posebno konstruirane štapove i multiplikatore koji mogu podnijeti sve ono što upotreba takvih netolerantnih materijala nosi sa sobom. Najlonski je monofil još uvijek najkorišteniji i to prvenstveno zbog svoje elastičnosti. Naravno da je poželjno koristiti fluorokarbonski predvez jer se time šanse za ulovom višestruko povećavaju, no nemojte smetnuti s uma da su se gofovi panulom uspješno lovili i prije pojave fluorokarbona, monela i upredenica, s prvim najlonskim monofilima koji su bili daleko manje kvalitetni od današnjih. Prema tome, na more, hrabro i bez ustezanja. Povucite svoju panulu i ulovite ribu života.