Murina nema jednu, nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu, tako da se u trenutku kad murina zagrize svoj plijen ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kad ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.
povezane vijesti
Među jadranskim ribama tek su dvije čiji ugriz pored mehaničkih oštećenja tkiva za posljedicu i ima i trovanje. To su murina žutošarka (Muraena helena, Linnaeus, 1758) i murina crnjka (Gymnothorax unicolor, Delaroche, 1809), obje iz obitelji murinki (Muraenidae).
Obje su vrste vrlo snažne i agresivne pa znaju napasti ronioca katkad i bez ikakvog očitog povoda.
Ulovljena na udicu, murina tijelom formira karakteristične čvorove pokušavajući se na taj način osloboditi. U tim svojim pokušajima bjesomučno grize sve što joj se nađe pred gubicom uključujući i vlastito tijelo. Ulovljena predstavlja veliku opasnost dokle god je živa.
Čeljusni joj je aparat opremljen oštrim unatrag povijenim zubima, pri čemu ih se u gornjoj čeljusti nalaze dva reda, a u donjoj jedan.
Osim toga murina nema jednu, nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu, tako da se u trenutku kad murina zagrize svoj plijen ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kad ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.
Oko otrovnosti njenog ugriza mišljenja su podijeljena. Tako prema starijem tumačenju do trovanja dolazi zbog jednostaničnih žlijezda koje ugrizom dospijevaju u tijelo žrtve i u samoj rani luče otrov.
Ugriženo mjesto pocrveni, otekne i strahovito boli. Dolazi do grčeva, otežanog disanja, a na mjestu ugriza se raspadaju eritrociti. Dugo godina nakon ugriza ugriženo mjesto ostaje utrnuto i ukočeno.
Neka novija anatomska istraživanja niječu postojanje otrovnih žlijezda u ustima murine, ali isto tako ni ne objašnjavaju posljedice tipične za zatrovanu ranu. Bez obzira kojem se tumačenju priklonili, opasnost od nepredvidivog i agresivnog ponašanja ove ribe i dalje je jednako velika.
Važno je znati da su rane koje može nanijeti ova riba u pravilu velike i duboke.
Prva pomoć se sastoji u zaustavljanju krvarenja. Poželjno je ranu podvezati, no pri tome treba biti oprezan jer se lako može dogoditi da se cirkulacija u potpunosti zaustavi, što znatno otežava ionako teško stanje povrijeđene osobe. Pored toga, unesrećeni je najčešće i u šoku, što se ne smije previdjeti. Svakako je potrebno čim prije potražiti liječničku pomoć.
