Ponovo nam se iz Sukošana javio Ivica Smolić, podvodni ribolovac koji se specijalizirao za lov brancina. I ovoga su puta pali kapitalci, jar Ivica i ne lovi nego samo takve. Evo što nam je ispričao o ovom svom lovu:

– Meni najdraža tehnika lova je oduvijek bila i ostala čeka, bilo za brancina ili oradu. Princip lova je jednostavan. Potrebno je zaroniti u lovnu zonu i tamo se umiriti, pretvoriti se u kamen ili dno i čekati da riba nakon prvog straha od mog urona, ponovo nastavi prolaziti i dolaziti na puškomet. Premda može zvučati jednostavno, čekanje pod morem katkada zna trajati cijelu vječnost pri čemu treba cijelo vrijeme biti svjestan proteklog vremena i granica koje se nikada ne smiju prijeći – priča nam Ivica.

– I ovoga je puta bilo tako. Otišao sam u svitanje na svoju omiljenu poštu za koju znam da je prolazna ruta za brancina. Duboka koncentracija prije urona, priprema i polako pod more. Smiren, tih, nečujan… Još u poniranju prema dnu sam vidio neke siluete, no to su bili premaleni brancini za hitac. Legao sam na dno i čekao. Prilazili su mi na puškomet sve neki manji komadi, rijetko koji teži od dva kilograma, a onda je naišao jedan nešto krupniji. Budući da mi se činilo da toga dana i neće biti većih, nisam oklijevao. Hitac i brancin od neka tri kilograma je bio na strijeli – nastavlja Ivica svoju priču.

– Naravno, nisam se htio zadovoljiti tim jednim brancinom i to već u prvom zaronu. Odradio sam još nekoliko urona i čeka na nekoliko pozicija u blizini, ali nikako da naiđe nešto vrijedno hica.

No na kraju se trud isplatio. Skriven iza omanjeg jata cipla prema meni se kretao dovoljno veliki brancin. Strijela je prošla kroz ciple i završila u brancinu koji je ostao nepomično u mjestu. E, ovaj mi je već bio po volji… A kad sam ga izvagao ispalo je da je nešto teži od šest kilograma. E sad sam već mogao kući… – ispričao nam je Ivica Smolić.