PAOLO STOJNIĆ

Ocu za rođendan poklonio ribolovni dan i zubaca!

Boris Bulić

Odjednom se štap u nosaču savija i akcija počinje. Kao što mu i priliči, car se nije htio predat bez borbe i eksplozivnosti koja mu pripada. Oprezno ga dovodimo do broda i odlučujem se izvaditi ga rukama van. I u tom se trenutku zubi sklapaju oko mog prsta…



Iz Poreča nam se javio Paolo Stojnić, ribolovca koji je rođendan svog oca Robija odlučio proslaviti na najprikladniji mogući način – u ribolovu. Evo kako je to bilo:


Paolo Stojnić s rođendanskim poklonom


– Otac i ja smo sjedili za stolom i razmatrali što bi mogli uraditi za njegov rođendan da se malo provedemo. Obzirom da imamo zajedničke interese vagali smo da li ić brat gljive ili ić na more. No vaga je bila nepotrebna jer prva ljubav je najveća ljubav pa smo se tako u tren oka odlučili za more. Dogovor pada i u 07:00 polazak. Lagano, bez velikih očekivanja. Cilj je ulovit par sipa i vidjet što dalje – priča nam Paolo.


– Nakon ulovljene dvije sipe primijetili smo aktivnost galebova i provodimo još neko vrijeme spinajući laganim priborom i malim jigovima na poprilično velike šure. Neizmjerno zabavan način ribolova. Oko 10 sati vidimo da je bazen pun i da se već osjeća zraku kako je pravi trenutak za caru pokucati na vrata – nastavlja Paolo svoju priču.


Prst je malo stradao, ali je ulov to itekako dobro kompenzirao




– Stižemo na poziciju, na meni tako drage šeke malo izvan Poreča. Ješkamo najvećeg šura u bazenu i spuštamo ga na dno. Puštamo se u struji ugašenog motora u takozvanom driftu i čekamo trenutak zbog kojeg smo došli. Kako to inače biva ne dešavaju se takve stvari onda kad ih očekujete nego upravo u onom trenutku kada se opustite.


Odjednom se štap u nosaču savija i akcija počinje. Kao što mu i priliči, car se nije htio predat bez borbe i eksplozivnosti koja mu pripada. Nakon par minuta natezanja ocrtavaju se možda i najljepše boje Jadrana ispod površine. To je onaj trenutak o kojem svaki ribolovac mašta. Oprezno ga dovodimo do broda i odlučujem se izvaditi ga rukama van. I u tom trenutku car je pokazao da nije niti izmoren i niti na izmaku snaga. Baca se i ugriza me za prst. Srećom, izmakao sam se dovoljno da nije bilo ništa ozbiljno.


Rođendanski je dar u pravim rukama


A sve je to palo u zaborav i adrenalin je proradio onoga trenutka kad je zubatac pao pod naše noge. Sreći i veselju nije bilo kraja tim više što smo taj trenutak proživjeli zajedno kao otac i sin i upisali još jedan pozitivan dan na najljepšem mjestu na svijetu, na našem Jadranskom moru – ispričao nam je Paolo Stojnić.