Procijenjena starost najstarije analizirane kunjke (Arca noae) iznosila je 85 godina, no autori naglašavaju da je riječ o konzervativnoj procjeni. Kod dijela fosilnih ljuštura, zbog bioerozije i oštećenja, bilo je moguće prebrojati samo jasno vidljive godišnje linije rasta, pa su neke jedinke vjerojatno bile i starije.
povezane vijesti
Nekada su kunjke (Arca noae) živjele duže i sporije rasle, a danas, nakon intenzivnog ljudskog utjecaja, rastu brže i žive kraće.
Znanstvenice Instituta za oceanografiju i ribarstvo, u suradnji s međunarodnim partnerima iz Austrije i Slovačke, do ovih su značajnih zaključaka došle analizom fosilnih ljuštura starih nekoliko tisuća godina, a rezultati suradnje objavljeni su u uglednom međunarodnom znanstvenom časopisu Continental Shelf Research što možete vidjeti ovdje.
Istraživanja su provedena u sklopu projekta bilateralne suradnje Austrija–Hrvatska, 2024./2025. te projekta #RIBAR (NextGenerationEU – Nacionalni plan oporavka i otpornosti, 2021.–2026.).
Kako bi došli do ovih spoznaja, znanstvenici su na lokacijama sjevernog Jadrana vadili sediment s morskog dna, u kojem su sačuvane fosilne ljušture kunjki.
Njihovu su starost precizno odredili metodom radiokarbonskog datiranja (C-14), a zatim su u laboratoriju analizom godišnjih linija rasta u presjecima ljuštura rekonstruirali koliko su dugo jedinke živjele.
Procijenjena starost najstarije analizirane kunjke (Arca noae) iznosila je 85 godina, no autori naglašavaju da je riječ o konzervativnoj procjeni.
Kod dijela fosilnih ljuštura, zbog bioerozije i oštećenja, bilo je moguće prebrojati samo jasno vidljive godišnje linije rasta, pa su neke jedinke vjerojatno bile i starije.
U moderno vrijeme, najstarija zabilježena kunjka živjela je značajno kraće, svega 35 godina.
U prošlosti su se kunjke intenzivno sakupljale i bile važan dio prehrane obalnog stanovništva, no sredinom 20. stoljeća dogodio se veliki masovni pomor koji je, zajedno s kasnijim porastom temperature mora i povećanim obogaćenjem hranjivim tvarima putem riječnih dotoka, trajno promijenio strukturu i životne strategije njihovih populacija.
Budući da su školjkaši komercijalno vrlo važni, ali istodobno ekološki osjetljivi, ovakva istraživanja pomažu nam razumjeti njihovu stvarnu prošlost i dugoročne promjene, umjesto da kao referentnu točku koristimo razdoblja već snažno obilježena intenzivnom eksploatacijom i drugim ljudskim pritiscima, objavio je Institut za oceanografiju i ribarstvo.
