Iz Umaga nam se javio Nikola Mikavica koji je unatoč hladnoći noći izdržao u ribolovu točno onoliko koliko je trebalo za uloviti ribu koju je strpljivo čekao. Evo što nam je Nikola ispričao o tome:

– Taj dan sam krenuo u nabavu ješke u jutro. Imao sam par manjih sipica u zamrzivaču, ali sam odlučio probat loviti brancine sa filetom od cipla pa sam pošao do ribarnice  i uzeo par komada cipala. Nakon popodnevne smjene na poslu, odem kući pokupim svu potrebnu opremu i bacim oko na tablicu plime i oseke. Vidim da je plima prošla i da je išlo prema oseki, al’ i dalje sam odlučan krenut na ribolov – priča nam Nikola.

– Od opreme sam uzeo 2 surfcasting štapa od 4.20 metara s akcijom do 200 grama uparene sa dvije freeline surf role. Dođem tako oko 11 uri na mol di koće i druge barke iskrcavaju ribu. Pripremam stalak, otvorim štapove i spremam 0,35 milimetarske FC predveze od metra i pol sa dvije udice, veličine 3/0 i 4/0. Pripremam i filete cipla pa ih ješkam na udice i namotam sve elastičnim koncem. Zabacujem a volo tako da riba ne čuje nikakav otpor. A onda je uslijedio nagori dio, čekanje. Naime, pošto nisam bio baš najbolje obučen bilo je dosta naporno izdržati. Nisam očekivao da će biti toliko hladno te noći – nastavlja Nikola svoju priču.

– Nakon sat i pol čekanja vadim pribor da vidim dali je sve još u redu. Sve stoji gore, netaknuto. Zabacujem ponovo, ali ovaj puta jedan pribor desetak metara niže između dvije koće pa natrag u zaklon od hladnoće u jednu barku koja je bila vezana na kraj mola.

Oko 2 ujutro nisam mogao više izdržati pa odlučujem ostati još samo desetak minuta. Kad odjednom čujem mašinicu kako je počela pjevati i vidim štap kako se brutalno savija. Iskočim van iz barke i dotrčim do štapa dam kontru i osjetim ribu na štapu kako pokušava bježati. No to nije dugo trajalo. Brzo se predao. Jačina opreme mi je dozvolila da forsiram ribu i nakon par minuta vidim lijep primjerak ispod mola. No tek onda san skužio da sam pustio odigu pored drugog štapa. Kako ga sad izvući van?

Zaglavim stap u rampone koji su bili na molu i pomolim se Bogu da se riba ne otkači dok ne uzmem odigu. Čini se da me čuo jer sam uspio uzeti je i vratiti se do štapa. Spustio sam je u more pod ribu koja je jedva stala u nju, ali na kraju je tu, vadim ga van i gledam svu ljepotu brancina. Slijedi slikanje i vaganje koje pokaze 3,100 kilograma! Veselju nema kraja!

Spremam opremu i lagano odlazim kući gdje me čeka topli čaj udoban krevet u kome ću snivati lijepe snove o jednoj nezaboravnoj noći – ispričao nam je Nikola Mikavica.