I dok mnogi ribolovci s iznimnom lakoćom love strijelke, mnogima to i ne polazi za rukom. A jedan od najvažnijih preduvjeta za uspješan lov je upoznavanje s lovinom.

Evo nekoliko osnovnih detalja koji možda mogu biti od pomoći u pronalaženju,a onda i lovu ove predatorski nastrojene vrste.

Strijelka skakuša (Pomatomus saltator, Linnaeus, 1758), Može postići dužinu do 110 centimetara i pritom težiti i do preko deset kilograma. Njena građa je tipična predatorska – ima izduženo i bočno spljošteno tijelo s jako dobro razvijenim perajama. Glava je velika s razvijenim, jakim i robusnim čeljusnim aparatom pri čemu je donja vilica malo duža od gornje. Zubi su oštri i jaki što žrtvi ne ostavlja baš nikakve šanse. Na leđima ima dvije peraje od kojih je prva je upadljivo niža od druge i cijelom svojom dužinom poduprta jakim koštanim šipčicama. Ispred podrepne peraje se također nalaze dvije kratke i oštre šipčice. Boje je s leđne strane modrikasto sivo zelenkaste, s bokova nešto svjetlija, a po trbušnoj strani potpuno jednolično srebrnobijela.

Premda u principu pelagička vrsta, hranu često traži i uz samo dno. Glavna hrana su joj ribe, iako katkad posegne i za glavonošcima, pa i racima. Izrazito oštri zubi uz eksplozivnu propulziju pretvorili su je u vrlo moćnog lovca tako da praktički nema ribe koju u svom lovu ne može sustići. Najaktivnija je u sumrak kada se i sa obale može čuti kako rastjeruje jata cipala koji su joj posebno omiljena hrana.

Kao i većina ostalih riba predatora, može se loviti na razne načine pri čemu su najučinkovitiji pristupi živom ješkom ili varalicom.

U lovu sa živom ješkom možemo primijeniti dvije osnovne tehnike. Prva je lov sa obale ili iz barke kod kojeg se na kraju sistema nalazi olovnica dok je na osnovu navučen klizni zogulin s predvezom dužine 80 do 150 centimetara sa živom ribom na udici. Ovako formiran sistem se iz barke pažljivo spušta u lovnu zonu dok se u lovu s obale izbacuje najprije samo olovnica pa se predvez naknadno spušta po osnovi, i to tek kada se struna zategne. Naravno ovakav obalni pristup zahtijeva i adekvatnu konfiguraciju terena.

Na plićim terenima na kojima je neizvedivo izbacivanje olovnice pa spuštanje predveza po struni, riba se mora zabaciti istovremeno s olovnicom. Tada je praktičnije koristiti kraći predvez dug oko 60 centimetara, a hod predveza po osnovi ograničiti silikonskim stoperima.

U oba slučaja je živoj ješki poželjno podrezati donji kraj repne peraje. Na taj će način u svom kružnom plivanju širiti vrlo nepravilne i za sve predatore provokativne vibracije.

Također, zbog specifičnog čeljusnog aparata strijelke, sajla na samom kraju predveza je nezaobilazna stavka jer se jedino na taj način može biti siguran u sretan ishod nakon kačenja.