RIBOLOVNE TEHNIKE

Lovite li šarune kančenicom? Možda je turska panula bolje rješenje

Boris Bulić

Činjenica je da se većina ulova šaruna klasičnom kančenicom ostvaruje ili u tonjenju ili pak u podizanju i izvlačenju sistema što dovoljno govori o njegovoj predatorskoj naravi. Poznavajući tu naviku panulaši ga rado love popularnim sabikijem – turskom panulom…



Kančenica namijenjena šarunu se u principu ne razlikuje od kančenice namijenjene ostaloj ribi. Ako razlika i postoji, ta je razlika među predvezima samo zbog različitih dubina na kojima ga pokušavamo uloviti. Tako će prame za lov na dubinama do pedesetak metara biti promjera 0,30 milimetara dok će primjerice za dubinu od 70 metara promjer biti veći, 0,40 do 0,50, zavisno od očekivane lovine. U principu šarunu debljina prame ne smeta. Samo je važno da ješka bude u pokretu.


Drugi detalj po kojem se kančenice za lov šaruna razlikuju od ostalih kančenica je i težina olovnice no to se odnosi samo na lov u ‘pola mora’. U takvom se lovu kančenica s klasičnim rasporedom udica i prama spušta u lovnu zonu na dubinu na kojoj se zadržavaju šaruni s tim da za otežanje koriste najlakše olovnice. naime, uloga tih olovnica je smo da opterete sistem toliko da ga kurenat ne razvlači ili ne odiže na površinu tako da prame mogu izazovno i bez mršenja lelujati u pola mora.


Takva se kančenica najčešće spušta u more od pet do petnaestak metara dubine, idealano na mekanim štapovima namijenjenim lakoj panuli, naravno s najlonskim monofilom, idealno s rolama koje imaju slobodni hod špule kako bi mogli loviti po sistemu fermi.





Naravno, lov po sistemu á volo također može donijeti lijepe rezultate.


U ovakvom lovu problemi nastaju jedino kad se lovi na više štapova pa se šaruni ‘okače’ istovremeno na više sistema zbog čega lako može doći do mršenja pribora. No to su ‘slatke muke’ koje je svaki ribolovac sprema podnijeti.


Činjenica je da se većina ulova šaruna klasičnom kančenicom ostvaruje ili u tonjenju ili pak u podizanju i izvlačenju sistema što dovoljno govori o njegovoj predatorskoj naravi.


Poznavajući tu naviku panulaši ga rado love popularnim sabikijem – turskom panulom, kod koje se na kraju sistema nalazi torpedo – olovnica sa stabilizatorima iznad koje se nalaze prame s udicama okićenima lamelama i cjevčicama.


A kada se u panulanju naiđe na jato, tada se često dogodi da sve prame istovremeno donesu ulov. Naravno i ovdje mogu nastati problemi kada svaki šarun počne vući na svoju stranu.


Ova se panula povlači brzinom od jedne i pol pa do tri i pol milje, no mnogi ljubitelji lova sabikijem sabikija prakticiraju samo spuštanje i podizanje panule u trenutku kada sonderom detektiraju jato.



U tu svrhu se koriste mekani jigerski štapovi sa snažnim jigerskim ili spinnerskim rolama, dok su olovnice najčešće ili teške ‘suze’ ili ‘kugle’ težinom u pravilu iznad 100 grama radi dovoljno brzog spuštanja u lovnu zonu. Naime do najčešćih promašaja u ovakvom pristupu dolazi zbog toga što ribolovci često ispuštaju iz vida činjenicu da se brodica u potrazi kreće i da se zbog inercije nastavlja kretati i kad se motor zaustavi kao i činjenicu da se i riba pod morem najčešće kreće. Zato se i događa da se nakon što se brodica zaustavi i sistem spusti u lovnu zonu zapravo ništa ne dogodi jer je brodica povučena inercijom ‘preskočila’ jato koje se možda kretalo baš u suprotnom pravcu.