UGOR

Lovite li ciljano ugore? Donosimo nekoliko važnih savjeta

Boris Bulić

Ugor je najaktivniji u noćima duplog mraka, za oblačnog neba bez mjeseca. Iako nije izbirljiv, najbolja ješka u obalnom ribolovu ugora je srdela ili inćun, dok je za ribolov parangalima najbolji mali mušun ili pak komadi mušuna ili hobotnice. Trak hobotnice mu je posebno ukusan ako ga prije ješkanja nakratko izložimo plamenu upaljača.



Ugor (Conger conger, Linnaeus, 1758) pripada obitelji ugora (Congridae). Iako službeni podaci navode 3 metara dužine i 68 kilograma težine kao maksimalnu veličinu koju ugor može postići, s vremena na vrijeme se ulove i teži i duži primjerci. Ipak, prosječna lovna težina za ovu vrstu se kreće oko 0,8 kilograma.


Ugor je zmijolika riba prema repu bočno suženog tijela. Leđna je peraja preko repne spojena s podrepnom. Na šiljatoj se glavi ističe krupno oko. Usta su velika naoružana sitnim stožastim zubima. Koža je sluzava i čvrsta. Bojom varira od tamne, gotovo crne, preko smeđe do zelenkaste. Prema trbušnoj je strani svjetlije obojan, dok je po trbuhu potpuno bijele boje. Ženke imaju modrikastu ili zelenkastu glavu i plavičasto obrubljene peraje.


Ugora nalazimo na stjenovitim, tvrdim terenima već od 5 metara dubine. Mada je najučestaliji do dvadesetak metara, zna se da zalazi i u najdublje dijelove Jadrana kao što je primjerice Južnojadranska kotlina. Možemo ga sresti i na prijelazu sa kamenitog na pjeskovito-ljušturasto dno, ali isto tako i na muljevitom dnu obraslom rijetkim algama. Ponekad se zna skrivati i u livadama posidonije odakle vreba riblju mlađ. Danju leži u svojoj rupi, pa će ješku pokupiti jedino ako padne u neposrednu blizinu ulaza.





Ugora malobrojni ciljano love. Najčešće strada kao slučajni ulov udičara ili ribolovaca parangalom, a dosta često padne i plijenom podvodnih ribolovaca. Ako zaglavi u vrši najčešće pojede sve što u njoj zatekne, a nerijetko uspije tako nahranjen i izaći iz nje.


Najaktivniji je u noćima duplog mraka, za oblačnog neba bez mjeseca. Iako nije izbirljiv, najbolja ješka u obalnom ribolovu ugora je srdela ili inćun, dok je za ribolov parangalima najbolji mali mušun ili pak komadi mušuna ili hobotnice. Trak hobotnice mu je posebno ukusan ako ga prije ješkanja nakratko izložimo plamenu upaljača.


Ulovljen na parangal, ugor najčešće zamrsi nekoliko susjednih prama, pogotovo ako je u pitanju veći primjerak.


Kad se nađe na suhom ugor doslovno podivlja tako da ga je potrebno čim prije usmrtiti. Snažni udarac u visini analnog otvora će ga trenutno smiriti.


Priče o potisku svih kostiju u rep ugora specijalnim zahvatom preko palca samo su dio predanja bez stvarne osnove. Ugor ima kosti kao i sve druge ribe, no budući da je repni dio siromašniji mesom, doima se kao da se većina kostiju upravo tamo smjestila. Što je ugor manji ta je karakteristika više izražena. Stoga bi ulovljene primjerke, u prosjeku lakše od 2 kilograma težine trebalo vraćati natrag u more.