JEŠKA

Koristite li velikog crva za ješku? Ješkate li ga živog ili usoljenog?

Boris Bulić

Manji komadi crva se ješkaju kao i bilo koji drugi komad animalnog mamca, najčešće višekratnim prošivanjem, pri čemu treba voditi računa o tome da vrh udice obavezno malo viri, dok je pri ješkanju većih komada poželjno koristiti iglu za nadijevanje. Kod nadijevanja pomoću igle crv se ne ubada na samom kraju već centimetar-dva ispod kraja kako bi se omogućilo podvezivanje pomoću 'čvora bez čvora'…



Živi veliki crv je omiljen kao ješka jer ga izvanredno prima gotovo sva riba, a i najmanji se komad na udici trepereći prelijeva u metalnom spektru.


No da bi bio lovan veliki crv ne mora nužno biti živ. Ukoliko vam nakon ribolova preostane kakav komad crva nemojte ga bacati. Usoljen, pogotovo ako je u pitanju komad od glave nerijetko može biti još lovniji. Naravno da bi se takva prognoza realizirala, crva valja ispravno usoliti. Dva su načina za to.


U prvom se slučaju uginuli crv ispere u moru uz protiskivanje između prstiju da bi se iscijedio sadržaj crijeva i oslobodio neželjene sluzi. Tako ocijeđen postavlja se na suhe novine i dobro zasoli, nakon čega se može zapakirati u manje najlonske vrećice, npr. u one male za zamrzavanje, i to prvenstveno radi mirisa. Tako zapakiran se može držati i van hladnjaka no puno ga je bolje držati u zamrzivaču.


Usoljeni veliki crv, ako je pravilno usoljen, može biti vrlo lovna ješka




Drugi je način pripreme u prvom dijelu koji se odnosi na cijeđenje i pranje jednak gore opisanom, no nakon toga se crv ne cijedi već se samo obilato posoli u prikladnoj posudi. Tako posoljen će ubrzo otpustiti dio tekućine i na taj način stvoriti vlastitu salamuru koja će ga održati u manje-više istom obliku. Naravno, i u ovom su slučaju znatno kvalitetniji mesnati dijelovi bliži glavi.


Veliki se crv nadjeva na više načina pri čemu se rukovodimo sa dva kriterija. Jedan je veličina udice, a drugi namjena u odnosu na riblju vrstu.


Tako se manji komadi ješkaju kao i bilo koji drugi komad animalnog mamca, najčešće višekratnim prošivanjem, pri čemu treba voditi računa o tome da vrh udice obavezno malo viri, dok je pri ješkanju većih komada poželjno koristiti iglu za nadijevanje. Kod nadijevanja pomoću igle crv se ne ubada na samom kraju već centimetar-dva ispod kraja kako bi se omogućilo podvezivanje pomoću ‘čvora bez čvora’ što sprječava klizanje i gužvanje na udici.


Valja napomenuti da je ugriz ovog crva vrlo bolan. Glava sa tek nekoliko centimetara tijela još uvijek predstavlja vrlo realnu opasnost koju nikako ne treba podcjenjivati.