Iako se u obalnom ribolovu može koristiti mnoštvo tehnika, većina se ribolovaca u prvom redu odlučuje za lov klasičnim kančenicama. Takav je ribolov u pravilu jednostavan i ne zahtijeva neku skupu i kompliciranu opremu pri čemu ulovi ostvareni ovakvim načinom uglavnom zadovoljavaju želje i očekivanja. Predvezi za ovakav ribolov su na cijeloj obali manje-više jednake konstrukcije. Iznad olovnice teške od 30 do 60 grama se vezuju dvije do tri prame promjera 0,20 do 0,25 milimetara duge od petnaest do trideset centimetara na čijim se krajevima nalaze udice veličinom primjerene očekivanoj lovini. Najčešće su to žičane udice širine luka 8 do 12 milimetara. Cijeli se predvez s osnovom spaja preko zogulina.

Ipak, iako se konstrukcijski ovakav predvez može činiti savršenim, u nekim situacijama se pokazao kao nedorađen.

Na terenima na kojima se riba drži dna, gornje udice često ostaju netaknute. Nakon prvih nekoliko trzaja, aktivnost riba naglo prestaje, a nakon izvlačenja otkrivamo da nam je samo donja udica ogoljena. To je posebno izraženo na ‘golim’ terenima kakva su pješčana dna zarasla rijetkim livadama purića. Na takvim je dnima idealno da udice leže na dnu ili da barem budu neposredno iznad dna. Naime, riba se na takvom dnu osjeća golo i ranjivo pa se zato i ne odljepljuje od dna. Ješka, ma koliko bila ukusna, ako se nalazi pola metra iznad dna, predstavlja možda životni rizik tako da se riba na kraju unatoč mirisnim i vizualnim podražajima ne odlučuje na napad.

U takvim je situacijama potrebno primijeniti predvez kod kojega sve udice leže na dnu.

Takav je predvez idealno naoružati s tri prame od kojih je donja duga tridesetak centimetara, s osnovom predveza spojena neposredno iznad olovnice. Zahvaljujući ovako niskom vezu, prama će loviti ispod olovnice u tragu koji olovnica ostavlja prilikom povlačenja po dnu. Sljedeća prama duga 40 centimetara je vezana 60 centimetara iznad olovnice, a posljednja, duga 50 centimetara je vezana na 130 centimetara od olovnice. Spojni zogulin se nalazi 40 centimetara iza posljednje prame što znači da nam je kompletan predvez dug ravno dva metra. Ovako konstruiran predvez nakon zabacivanja, s dnom zatvara kut od nekih 30° pri čemu nakon zatezanja strune sve tri udice leže na dnu što je idealno za lov paukova, ovčica, arbuna, podlanica i ostalih vrsta prehranom i životnim navikama vezanima uz samo dno. Naravno, predvez s ovako postavljenim udicama je izloženiji zadjevima, ali ulovi koji se na ovakav način mogu ostvariti u potpunosti kompenziraju gubitak od nekoliko udica.

Naravno, s ovakvim predvezom nipošto ne možemo postupati kao s fermama. Štap se za ovakvog ribolova ne ispušta iz ruku između ostaloga i zato jer je osnova upredenica koja nikako ne voli dodirivati dno i stijenje, no ponajprije radi pravovremenih kontri.

I dok će sitnija riba u pravilu ‘tresti’ i ‘tuckati’ na uobičajen način za što su potrebne oštre i kratke kontre, krupnija će riba udarati karakteristično snažnim i odrješitim udarcima na koje ne treba odmah reagirati. Dapače, nakon prvog udarca koji najavljuje veću lovinu. Sistem treba osloboditi napetosti i iz role izvući metara strune omogućavajući ribi nesmetano gutanje. Sljedeći udarac na koji ne treba dugo čekati, u 90 posto slučajeva donosi ribu koja je školski zakačena.