SITNI SPINERSKI PRIBOR

Koliko pribora nosite u ribolov kad lovite spinningom?

Boris Bulić

Najsitniji pribor poput zogulina, kopči, perli, hilzni, prstenova i udica praktično je skladištiti u malim preklopnim spremnicima, tzv. kornjačama. Tako spremljene sitnice lako su dostupne i sigurne od rasipanja i gubljenja. Ipak, pored velike praktičnosti, ovaj način skladištenja ima i jednu veliku manu. Naime, ukoliko kornjača padne u more, gubi se sve odjednom. Zato je praktično takve spremnike tankom uzicom vezati za prsluk.



Budući da varaličarenje nije stacionarna tehnika i da je varaličar u najvećem broju slučajeva u potrazi za ribom u pokretu, pomoćni pribor mora biti tako organiziran da ne zauzima puno prostora, da ne bude težak, da bude logično posložen i iznad svega lako dostupan. Štap i rola se nose u ruci, podmetač se odlaže uz noge dok se lovi, varalice se nose u torbici o ramenu ili u prikladnom rancu dok sve ostalo mora stati u džepove. Naravno, broj i volumen džepova i kod najpretencioznije krojenih hlača je vrlo ograničen, tako da, i uz maksimalnu redukciju i komprimiranje, u hlačama ima vrlo malo mjesta za skladištenje osnovnog, a onda i onog ‘možda-bude-trebalo’ pribora.


Srećom, konfekcionari su još davno uočili taj problem i kreirali praktični ribolovni prsluk, ponajprije za mušičare koji svoj ribolovni vijek provode stojeći u vodi daleko od obale i mogućeg kampa, automobila ili nekog drugog ribolovnog boksa, a zbog čega sve što trebaju moraju imati doslovno na sebi. Ti su prsluci u pravilu vrlo kratki jer mušičar katkad ulazi u vodu i dublju od 1,5 metara. Naravno, u morskim je situacijama takav ribolov, iako moguć, zapravo vrlo rijedak, zbog čega prsluci za morsko obalno varaličarenje mogu biti i duži i bogatije opremljeni. U suvremenoj ponudi modela i varijacija ima puno, a svima im je zajednički veliki broj lako dostupnih džepova i pretinaca u koje uistinu može stati sve što bi u varaličarenju moglo zatrebati, a toga realno, baš ima podosta.





Škare i peanke su neophodni dio pribora, a mogu se nositi ili okačene o uzicu ili pak u nekom od džepova. Važno je da škarama, ukoliko ih nosite u džepu, vrh bude zaštićen. To ćete postići jednostavnim navlačenjem komada plastičnog bužira ili cjevčice koja se dobije uz starlete na vrh škara. Poželjno je da taj štitnik bude živo obojan kako bi ga lako pronašli ukoliko vam ispadne.


Multifunkcionalna kliješta su također sastavni dio neophodnog pribora suvremenog varaličara, a služe nam za rezanje upredenice, krimpanje, otvaranje prstenova te vađenje udica iz ribljih usta. Posebno su traženi modeli s prikladnom futrolom koja se vrlo praktično nosi na remenu hlača.



Najsitniji pribor poput zogulina, kopči, perli, hilzni, prstenova i udica praktično je skladištiti u malim preklopnim spremnicima, tzv. kornjačama. Tako spremljene sitnice lako su dostupne i sigurne od rasipanja i gubljenja. Ipak, pored velike praktičnosti, ovaj način skladištenja ima i jednu veliku manu. Naime, ukoliko kornjača padne u more, gubi se sve odjednom. Zato je praktično takve spremnike tankom uzicom vezati za prsluk. Možda će uzica u početku malo i smetati, ali kad vam pribor prvi puta ispadne iz ruku, bit ćete joj itekako zahvalni.


Nekoliko kalema s fluorokarbonom i sajlicama različitih dimenzija za formiranje predveza na licu mjesta lako se može smjestiti u neki od džepova.


A ukoliko je prsluk opremljen s dovoljno velikim džepovima, onda se u njih može smjestiti i prikladna kutija s najlovnijim varalicama.