Danijel Knežević je podvodni ribolovac koji u ribolovu naprosto nastoji uživati. Lovi ribu, i ulovi ribu, nakon čega slijede nekakve gradele, druženje i sve ono što ide uz to. No ponekad se dogodi da neke obične situacije pođu naopako, pa nešto što je trebalo biti rutinsko i krajnje jednostavno postane prava drama pod morem.

A upravo se to dogodilo i Danijelu u jednom od njegovih posljednjih ribolovnih pohoda. Evo, kako je to bilo:

– Južna strana Drvenika Malog. Popodne ulazim u more oko 15:45 sati. Lagani valovi malo pjene u samom kraju, a u moru pustoš, skoro ništa.

Proleti poneko jato salpi, pokoji pic i par orada, no sve to u daljini.

Ali vidim i podosta sitne ribe u kraju kako se ne kreću, totalno mirne.

I nakon nekih možda sat vremena, naletim na dvije strijelke, ali su na moju žalost, prije one vidjele mene, pa polako odlaze. Ali ne odlaze u panici i ne bježe, što mi daje nadu – priča nam Danijel.

– Tako ja polako za njima da bi se nakon desetak metara opet sreli, a one opet samo polako produže. Pratio sam ih još nekih petnaestak minuta i onda se poklopilo ‘ono idealno’.

One u samom kraju u nekih pola metra mora, a ja 20 metara udaljen od njih, u možda 4 metra dubine.

Odmah sam legao na dno i lagano se iz dubljeg počeo povlačiti po dnu prema njima. Dolazim im na nekih metar i pol i tada mi dolazi manja, direktno na pušku, ali ja je puštam da prođe jer čekam veću.

Naravno, kao što sam i mislio, uspijevam je dočekati i tada počinje drama – nastavlja Danijel.

– U dometu je i ne oklijevam nego trenutno pucam. Pogađam je, ali ona je u plitkom i iza nje je kamen tako da mi ostaje na pola strijele.

Odmah krećem na nju jer vidim kako se trza.

U batrganju riba počinje kliziti sa strijele tako da je odmah prihvaćam i postavljam ispod desnog pazuha dok je lijevom rukom pokušavam uhvatiti pod škrge.

U jednom trenutku joj uspijevam ugurati palac u škrge, ali u tom istom trenutku me ona ugrize za tri prsta i ne pušta.

Pokušavam uzeti nož desnom rukom koji mi je na zglobu desne noge. Nekako ga uhvatim i krenem je ubiti, ali zapinjem s nožem za kamen i lomim nož.

Super… – nastavlja Danijel svoju priču.

– Ne mogu vjerovati. Scena kao iz crtića… Zapetljan sam u flaks od puške, puška mi lupa po glavi, imam ribu koja se drži još samo za moje prste, od krvi u vodi ne vidim gdje mi je strijela koju sad tražim da je opet nabodem jer se riba potpuno skinula, a da sve bude posebno zanimljivo, ta se drama odvija na kamenjaru u manje od pola metra mora.

Konačno pronalazim strijelu, nabadam je i provlačim kroz nju i tek tada mi riba pušta prste.

Uzimam strijelu u ruku, a ova vuče pušku između kamenja i normalno, sve se to dodatno zapetljava.

Napokon dolazim i do puške, ali je nemam s čime ubiti.

I tako je na flaksu vučem van.

Normalno, imam najmanje pola sata plivanja do mjesta gdje sam ušao.

A uz obalu baš nikoga da posudim nekakav nož.

Na kraju izlazim van kod prijatelja koji ima malo dalje kućicu uz more.

Najnormalnije, kao da dolazim na kavu, pokucam frendu u odijelu i sa živom strijelkom, pa ga fino zamolim da mi malo posudi nož da ubijem ribu.

I tu je nastala ova fotka.

Ukratko, to je to… – ispričao nam je Danijel Knežević.