Proteklih dana mediji su često objavljivali informaciju sljedećeg, ili sličnog, sadržaja: »zbog juga u prekidu je više brodskih i katamaranskih linija«. Ništa novoga, pomorski linijski promet je u prekidu. Vremenske prilike, odnosno nepogode viša su sila. To je naša hrvatska i jadranska stvarnost. Najbolje znana Otočnima. Predstojećih mjeseci često će se ponavljati. Ali… Čuo sam pritužbu: jugo je skuža i kada ne puše tako jako.

Priča putnik koji je putovao u Novalju. Tijekom prijepodneva kupio je kartu, na suvremeni način, bez odlaska na šalter. Ništa nije slutilo na jako jugo i otkazivanje putovanja. Za svaki slučaj, u nekoliko navrata provjeravao je meteorološke biltene i putne informacije, to je danas dostupno u svakom trenutku u realnom vremenu, a ljudi s otoka prilikom putovanja uvijek su oprezni. U posljednji trenutak, sa stranice HAK-a, saznao je da brod neće isploviti. Dovoljno tek da »uhvati« autobus što kreće jedan sat ranije.

Žali se, smatra da je brod mogao isploviti. Kaže, puhalo je jugo, ali ne tako jako da onemogući brod u plovidbi do Novalje. Napominje da je na toj liniji putovao i po jačem nevremenu! O kriterijima za isplovljavanje, odnosno neisplovljavanje pitao je starijeg zapovjednika koji je svojedobno plovio na istoj liniji. Odgovor je, otprilike, glasio: zapovjednik je samostalan i neprikosnoven u odlučivanju, njegova je konačna i bez pogovora.

E, to je život na otoku, čak i onom što u obliku mosta ima čvrstu vezu s kopnom!

»VIHOR« JE BIO PRVI!

Osim uvodne rečenice, u tekstu nisam spominjao katamaran, nego sam isključivo pisao – brod. Jer, što je katamaran nego brod! To katamaran ističe samo njegove konstrukcijsko – tehničke karakteristike. I nema katamaranskih linija! Pogledajmo red plovidbe nacionalnog brodara Jadrolinije. U njemu stoji: brzobrodska linija. I drugdje, gdje je objavljen red plovidbe, isto ćemo pročitati.

Druga je priča što danas gotovo na svim brzobrodskim linijama plove katamarani. Razlog tome je funkcionalnost, efikasnost u plovidbi. »Katamaran je plovilo s dva međusobno povezana paralelna trupa. Zahvaljujući vitkim, razmaknutim trupovima, hidrodinamički je otpor katamarana malen, pa zato postiže razmjerno velike brzine s obzirom na pogonsku snagu, uz vrlo veliku poprečnu stabilnost«, stoji u Hrvatskoj enciklopediji.

Prvu brzobrodsku liniji na Jadranu, 1961. godine, uspostavila je baš Jadrolinija. Održavao ju je »Vihor«, ne katamaran, nego hidrokrilni brod, jednotrupac. Da nije imao tih krila bio bi posve običan brod. »Vihor« je plovio na liniji Rijeka – Rab, kasnije i Rijeka – Mali Lošinj. Nije dugo trajalo, pet – šest godina, pokazalo se neisplativim, ljeti nešto, izvan sezone gotovo ništa putnika, uz česte prekide. Ne samo zbog nepovoljna vremena. To je bila velika novost, u nas i uopće na Sredozemlju. Specifična konstrukcija, klasični motori pod maksimalnim opterećenjem, česti kvarovi bili su neminovnost. U konačnici »Vihor« je prodan natrag u Italiju. Nešto kasnije i Slovenci su nabavili sličan brod – »Delfin«. Koliko se sjećam, on je još češće bio na raznim popravcima i servisiranju.

Pamtim oba broda, iako na njima nisam putovao. Novalja tada nije bila atraktivna, niti turistički previše zanimljiva u odnosu na Rab i Lošinj. Ali sam poznavao nekolicinu ljudi koji su, onako iz vlastita gušta i prohtjeva, »Vihorom« putovali u Novalju. Kako? »Vihorom« do Raba, gdje su šest, sedam sati čekali brod redovne linije, dobri stari parobrod »Kotor«, za nastavak do Novalje. Karta za putovanje »Vihorom« bila je skupa, desetak put skuplja nego za klasičnu liniju na istoj relaciji. Otočani onog vremena to si nisu mogli priuštiti, bez obzira na brzinu putovanja. Naprosto su se zgražali kada su čuli da je netko putovao »Vihorom«. Gušti su se, međutim, uvijek plaćali!

Vidio sam više puta ta dva broda, u luci na vezu i u plovidbi. Djelovali su uistinu atraktivno, puno više nego današnji katamarani. Za prihvat »Vihora« u lukama – Rijeka, Rab i Mali Lošinj – izgrađena su posebna pristaništa. Zbog fiksnih krila nisu se mogli vezati uz rivu, pa se moralo napraviti specijalni most za privez i putnike. Još dugo nakon njegova povlačenja iz plovidbe na Jadranu, stajala su ta pristaništa, kao spomen na jedno vrijeme i prve pokušaje značajnog ubrzanja putničkog prometa između hrvatskih luka i otoka. Znatno ispred vremena i standarda naših ljudi.

»Vihor« je bio novogradnja, namjenski građen za Jadroliniju, saznao sam dosta godina kasnije. Građen je u Italiji, u Messini na Siciliji, brzina mu je bila 34 čvora, a pokretala su ga dva diesel motora marke Mercedes, ukupne snage oko 2.000 kW. Povoljno je bilo što ga je opsluživala mala posada od, koliko se sjećam, sedam članova, za razliku od klasičnih brodova. »Vihor« je mogao ukrcati 135 putnika.

VELIKA SERIJA IZ SSSR-A

Sljedeća, velika serija brzih brodova doplovila je na hrvatski Jadran iz ondašnjeg SSSR-a, Sovjetskog saveza. Ni oni nisu bili katamarani, nego jednotrupci. Jadrolinija se tu nije miješala, u to vrijeme maksimalno se usmjerila na unapređenje trajektnog prometa. Pokazivalo se već tada, trajekti su budućnost pomorskog povezivanja otoka s kopnom. Današnje brzobrodske linije nadgradnja su suvremenog društva i načina života.

Zanimljivo, prve hidroglisere iz SSSR-a početkom sedamdesetih kupio je Aerodrom Split. Korišteni su za transfer avionskih putnika do konačna odredišta, na Hvaru, Braču, ali i u Splitu, i Makarskoj. Poslije su ih kupovale i velike turističke tvrtke, uključujući naš opatijski »Kvarner Express«, nažalost, danas nepostojeći. Građeni su u nekoliko brodogradilišta na crnomorskoj obali, što danas pripadaju Ukrajini, Rusiji i Gruziji. Ti su se brodovi pokazali izuzetno funkcionalnima u eksploataciji, pa su imali kupce i u nekim zapadnim zemljama. Krajem sedamdesetih vidio sam ih u Italiji i Francuskoj.

Zajednički nazivnik tih brodova bio je »Kometa«. U početku u nas nisu bili uključeni u linijsku plovidbu. Prevozili su 120 putnika, a plovili brzinom od 33 čvora. Sve je na njima bilo domaće, sovjetsko, uključujući diesel motore marke »Zvezda«. Brod su pokretala po dva motora s 12 cilindara, svaki snage 1.000 KS, a potrošnja po motoru iznosila je 286 kilograma na sat. Zato, svake večeri po povratku s plovidbe, u matičnoj luci čekale su ih cisterne. Jedan od tih brodova imao je havariju, pamtim taj detalj, negdje se sudario. Ispostavilo se da je u našim brodogradilištima bilo nemoguće popraviti trup. Građeni su od neke specijalne legure, tada »nepoznate« izvan granica matične države. Tek poslije »Kometa« došli su na Jadran prvi katamarani. Uvezeni su iz Norveške za veliku turističku agenciju iz Splita.

KRILA U IMENU

Ima još jedna zanimljivost vezana uz hidroglisere »Kometa«. Većina brodova uvezenih u tadašnju Jugoslaviju – bilo ih je 20 – imala je u nazivu imenicu »Krila«. Prva su zaplovila »Krila Splita«, potom »Krila Jadrana«, pa »Krila Budve«, zatim »Krila Istre«… kasnije i »Krila Kostrene«, pa »Krila Briona«… A Opatijci pamte nazive »Mimoza, »Magnolija«, »Kamelija«, »Mirta«. Ti brodovi bili su iz novije serije – »Kolhida«.