Svaka varalica u povlačenju može dati svoj maksimum ako je sa strunom spojena na ispravan način, dok neadekvatan spoj itekako može ograničiti kretnje i akciju varalice. Pogrešan je stav da je varalicu dovoljno vezati nekim od pouzdanih nosivih čvorova koji neće popustiti kad se riba nađe na udici. Istina je da spoj mora biti nosiv, ali nipošto bilo kakav.

Pouzdanih načina za spajanje i montažu varalica ima puno i premda svaki ribolovac ima svoje favorite, u praksi ih se koristi tek nekoliko.

U principu se varalice sa strunom mogu spojiti na četiri osnovna načina – klasičnim čvorom s čvrstim dosjedom, slobodnim njišućim čvorom, krimpanjem ili preko kopče.

Čvorovi s čvrstim dosjedom, među kojima prednjači palomar se primjenjuju na varalicama koje na spojnoj alkici imaju split ring, dok ćemo kod varalica bez prstena koristiti njišući čvor poput rapala čvora. Naime, čvorovi s čvrstim dosjedom ograničavaju kretnje varalica smanjujući im opseg akcije. Upravo se stoga primjenjuju samo ukoliko varalica ima prsten koji joj omogućava slobodu pokreta. Ukoliko prstena nema, tada je u vezivanju varalici potrebno omogućiti slobodu pokreta.

Također, kod krupnijih i težih varalica kod kojih se spoj ostvaruje krimpanjem, u spajanju treba ostaviti petlju s dovoljno slobodnog prostora da varalica može nesmetano vrludati. Ukoliko je varalica uistinu teška ili velika poput krupnih poppera, tad treba koristiti i protektor kojim će se sačuvati struna na mjestu pregiba u spojnoj alkici.

Spoj preko kopči ostavlja uvijek dovoljno manevarskog prostora, pri čemu omogućuje vrlo jednostavnu izmjenu varalica bez mijenjanja predveza ili ponovnog vezivanja. Pritom veličinu kopče obavezno treba uskladiti s veličinom varalice jer greškama u tom segmentu nema mjesta. Ako se odabere pogrešna veličina kopče, tada ili varalica neće dobro raditi zbog zatezanja prevelike kopče ili ćemo zbog presitne kopče u trenutku kačenja, a možda i prije, ostati bez varalice.

Većina se varalica sa strunom spaja preko spojne alkice na vrhu, stabilizatoru ili čeonom zaravnanju varalice, no neki modeli, uglavnom gumene varalice, duž tijela imaju cjevasti provrt predviđen za skrivenu montažu udice. Kod ove se montaže kroz tijelo varalice provuče struna, te se nakon što se poveže s udicom, povlačenjem strune vrat udice uvuče u provrt varalice. Ako je sve odrađeno kako treba, tada udica iz tijela varalice vrhom viri ili s donje ili s gornje strane, dok se spojni čvor nalazi negdje po sredini provrta, tako da iz vrha varalice viri samo struna.