Kada je u pitanju rock fishing, ali isto tako i svi drugi oblici ribolova koji od opreme traže maksimum, role namijenjene takvi izazovima moraju ponajprije veličinom i snagom odgovarati ciljanom obliku ribolova pri čemu trebaju biti što je moguće lakše. Nažalost, u slučaju rola, s padom težine cijena u pravilu raste.

Modeli kod kojih je u proizvodnji kućišta korišten magnezij su definitivno najlakši modeli, ali istovremeno i potpuno neprimjereni morskom ribolovu. Naime, s ovakvim rolama je sve u najboljem redu do prve ogrebotine. Uklanjanjem zaštitnog laka s površine, otvara se put prodora mora do magnezija, a što u kratkom vremenu rezultira gotovo potpunom razgradnjom svega što na roli sadrži magnezij.

No i bez obzira na gradivne materijale, budući da role za rock fishing često stoje u neposrednoj blizini mora, pri čemu ih valovi prskaju a katkad i potpuno prelijevaju, vodootpornost i kvalitetna zaštita mehanizma su izuzetno bitna stavka.

Ukoliko je temeljni oblik ribolova ferma, role bi trebale imati pouzdane kočnice, po mogućnosti mehanizam slobodnog hoda kalema, s dovoljno glasnom i pouzdanom čegrtaljkom, te robusnu pogonsku ručicu s ergonomskim rukohvatom. Sam rukohvat bi trebao biti od materijala koji neće proklizavati i ‘bježati’ iz mokrih ruku, a što je čest slučaj kod jeftinijih modela s lakiranim ručicama koji su dotjerani toliko da u pravilu izgledaju ljepše od mnogih kvalitetnijih radnih rola.

Ukoliko je u planu pak varaličarenje, rola mora biti spinnerska, po mogućnosti što manji, a što je moguće jači model.

Idealno je ako rola ima dva kalema. Tada se na jedan kalem može namotati upredenica za spinning, a na drugi najlonski monofil za eventualni lov plovkom.

Bez obzira za koji se model, veličinu i oblik role odlučili, kočnica mora biti dovoljno jaka i pouzdana, s velikim i lako dostupnim pokretačem.

Većina ribolovaca kvalitetu kočnice provjerava zatežući kočione pločice u tvrdo i rukom okrećući kalem, što je potpuno neispravno jer se na taj način ne ostvaruje pravilan pritisak i otpor. Na rolu je potrebno namotati strunu, te uz konstantno povlačenje strune, simulirajući zakačenu ribu, kočnicu zatezati i otpuštati. U ovakvom test-povlačenju kočnica ne bi smjela preskakati i proklizavati, dok bi izvlačenje strune trebalo teći jednoliko, bez zastoja, neželjenih blokada ili iznenadnih proklizavanja. Modeli kod kojih se i nakon zatezanja kočnice do kraja struna i dalje može izvlačiti, definitivno treba izbjegavati. U nekom lakšem ribolovu one će možda uspješno odraditi svoj posao, no u rock fishingu za njih mjesta nema jer će sigurno pasti na testu izdržljivosti.

Što se tiče broja ležajeva, rola bi minimalno trebala biti uležištena s četiri ležaja, dok bi prijenosni omjer trebao biti niži radi kvalitetnije kontrole pri izvlačenju.

Naravno, za spinning i plovak, prijenosni omjer mora biti brži, dok u rolama namijenjenim takvim dinamičnim tehnikama s kojima praktički nema zastoja u radu, broj ležajeva može biti i dvoznamenkast.