U povijesti brodarstva brojni su brodovi nosili imena mjesta s otoka Krka. Dio tih brodova odavno je otišao u povijest i danas se spominje tek u arhivima i zapisima, dok manji dio još uvijek plovi svjetskim morima, često pod drugim imenima i zastavama. Njihove sudbine svjedoče o razvoju brodogradnje, promjenama vlasništva, ratnim okolnostima, ali i o snažnoj povezanosti Krka s pomorskom tradicijom.

»MALINSKA« I »OMIŠALJ«

Posebno mjesto u toj povijesti zauzimaju blizanci »Malinska« i »Omišalj«, brodovi posebno dizajnirani za plovidbu Velikim jezerima. Riječ je o bulkerima, odnosno lakerima, koji su porinuti na iznimno neuobičajen način, rijedak čak i u svjetskim razmjerima. Brodovi su građeni u nastavcima – u Puli su sastavljani u moru, dok je dio gradnje obavljen na navozu brodogradilišta »3. maj«. Najprije je krmeni dio spušten 35 metara niz navoz, dok se pramčani dio nalazio na njegovu vrhu, a između njih je ubačena sekcija duga 35 metara. Unatoč složenosti zahvata, brod je predan mjesec dana prije ugovorenog roka.

Ipak, »Omišalj« je već na pokusnoj vožnji 24. siječnja doživio ozbiljan incident, nasukavši se na plićinama Galiole, pri čemu je nastala šteta procijenjena na nekoliko milijuna dolara.

»Malinska« je preuzeta 1987. godine, a kumstvo na porinuću preuzela je Marica Bartolić. Zabilježeno je da se u svibnju 1991. godine, ploveći jezerom Ontario, brod nasukao na greben kod otoka Main Duck u kanadskim teritorijalnim vodama. Croatia Line prodaje »Malinsku« 1997. godine norveškoj kompaniji Viken Shipping AS, nakon čega brod dobiva ime »Daviken«. Od 2008. godine plovi u floti kompanije Algoma Shipping Inc. pod imenom »Algoma Discovery«.

U razdoblju s početka devedesetih godina na »Malinskoj« su se izmjenjivali brojni zapovjednici i časnici stroja. U lipnju 1991. zapovjednik broda bio je Krešimir Špralja, a upravitelj stroja Ivo Predovan. U srpnju iste godine zapovjedništvo preuzima Marko Radošević. U listopadu 1992. brodom je zapovijedao Božidar Šaban, dok je dužnost upravitelja stroja obnašao Jerko Boban. Posljednji zabilježeni podaci iz tog razdoblja govore da je u prosincu 1993. zapovjednik bio Emil Njegovan, a upravitelj stroja Edi Čopić.

»Omišalj« je izgrađen 1987. godine u brodogradilištu »3. maj«, a kuma broda bila je Milica Bernardi. I on je 1997. godine prodan istoj norveškoj kompaniji kao i »Malinska« te mijenja ime u »Goviken«. Od 2008. godine plovi kao »Algoma Guardian« u floti Algoma Shipping Inc. Prema podacima Lloyd’sa, 19. listopada 2010. godine, tijekom plovidbe na relaciji Hamilton – Port Cartier s teretom žita, brod se nasukao na području sidrišta St. Zotique u Lac St. Francoisu na rijeci St. Lawrence. U incidentu je zakazao glavni motor, blokiran je plovni put, a brod je izgubio jedno sidro.

Početkom devedesetih godina na »Omišlju« su se izmjenjivali brojni zapovjednici i upravitelji stroja. U lipnju 1991. zapovjednik je bio Julijan Bonefačić, a upravitelj stroja Branko Muškardin, dok je u srpnju iste godine zapovjedništvo preuzeo Sergije Dešković. U listopadu 1992. brodom je zapovijedao Josip Štiglić, uz upravitelja stroja Ivana Majureca, a već u studenome iste godine zapovjednik postaje Željko Marega, dok je dužnost upravitelja stroja obnašao Gojko Žaja. Posljednji zabilježeni podaci iz tog razdoblja navode da je u prosincu 1993. zapovjednik bio Zlatko Glavić, a upravitelj stroja Ivoslav Grabar.

VIŠENAMJENSKI »KRK«

Ime »Krk« nosilo je više brodova različite namjene. Brod za prijevoz rashlađenog tereta »Krk« porinut je 3. studenoga 1944. godine, a dovršen u kolovozu 1945. u brodogradilištu Kockums u Malmöu za švedsku tvrtku Rederi A/B Gylfe iz Helsingborga pod imenom »Ada Gorthon«. Pogonio ga je motor Kockum-MAN snage 4.750 konjskih snaga, skladište broj tri bilo je rashlađeno, a brod je mogao primiti i četiri putnika. Godine 1961. kupuje ga riječka Kvarnerska plovidba i daje mu ime »Krk«, a od 1. siječnja 1963., nakon likvidacije Kvarnerske plovidbe, brod preuzima Jugolinija. Plovio je do lipnja 1972. godine, kada je započelo njegovo rezanje u Solinu.

Višenamjenski brod »Krk« izgrađen je 1977. godine u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, u brodogradilištu Warnowwerft u Warnemündeu, kao brod tipa Meridian I. Kuma broda bila je Lurda Magašić, a pogonio ga je motor MAN iz tvornice Dieselmotorenwerk u Rostocku snage 8.235 kW. Zbog ratnih okolnosti, od 12. listopada 1991. godine brod je viorio zastavu St. Vincenta i Grenadina, da bi od 6. travnja 1995. ponovno vijao hrvatsku zastavu u floti Croatia Linea. Prodan je 1999. godine te je postao »Rice Express«, a u indijsko rezalište Alang doplovio je u studenom iste godine.

Trajekt »Krk« izgrađen je 2014. godine za Jadroliniju u pulskom brodogradilištu Uljanik, s kapacitetom od 616 putnika i 145 vozila.

PRENAMJENA

Brod »Malinska«, izgrađen 1972. godine u nizozemskom brodogradilištu N.V. Scheepswerft G. Bijlsma & Zoon u Warteni kao »Tower Julie«, u rujnu 1987. sudario se kod Bretanje s norveškim brodom »Bakar«. Od 2006. godine plovio je pod hrvatskom zastavom, najprije u floti Brodski prijevoz d.o.o., zatim Adria Ship d.o.o. i Solinske plovidbe d.o.o. Prodan je 2013. godine kompaniji J. & D. Exporting LLC iz Miami Beacha, a posljednji dostupni podaci govore da je vijorio zastavu Tanzanije.

Motorni brod za opći teret drvene gradnje »Glavotok« izgrađen je 1954. godine u Brodogradilištu Punat za Obalnu plovidbu Rijeka. Već četiri godine kasnije, 1958., ulazi u flotu Lošinjske plovidbe, koja ga 1961. godine prodaje Općoj poljoprivrednoj zadruzi iz Punta. Tijekom sljedećeg desetljeća brod mijenja namjenu te od 1971. služi kao brod za prijevoz ribe u floti Kombinata za ulov i preradu ribe Adria iz Zadra. Posljednji službeni podatak o »Glavotoku« zabilježen je 13. listopada 1981. godine, kada je izbrisan iz Upisnika brodova Lučke kapetanije Zadar, bez navođenja razloga te mu je sudbina ostala nepoznata.

Motorni trajekt »Klimno« izgrađen je 1954. godine u Puli kao desantni brod Jugoslavenske ratne mornarice, pod oznakom PDS 104. U civilnu plovidbu ulazi 1963. godine, kada ga kupuje Jadrolinija. Tijekom eksploatacije brod je više puta moderniziran, pa su mu 1976. godine ugrađeni novi motori Torpedo ukupne snage 336 kW. Tri godine kasnije rekonstruiran je u brodogradilištu u Puntu, gdje je dobio dvije rampe, novo nadgrađe i produljeni trup, čime je prilagođen trajektnom prijevozu.

Sudbina »Klimna« dramatično se mijenja 1991. godine, kada je napušten u Novigradu i ubrzo potom potonuo. Nekoliko godina kasnije, 1997., brod je prodan za rezanje u Pulu tvrtki Jadranmetal d.d. Podignut je pomoću dizalice »Veli Jože«, ukrcan na teglenicu Brodospasa »Transporter VI« te otegljen tegljačem »Saturn« u Šibenik, gdje je i konačno izrezan, čime je završeno njegovo gotovo četrdesetogodišnje služenje na moru.

Trajekt »Voz«, izgrađen 1964. u Kraljevici, plovio je do 1994. Mogao je primiti 22 vozila i 150 putnika, a pogonila su ga dva dizelska motora Deutz ukupne snage 280 kW brzinom od sedam čvorova. Plovio je do 1994. godine kada je prodan tvrtki Coden iz Pule. Rezanje je započelo 16. lipnja u Puntu.

»BARBA TOMA«

Riječka Jugolinija preuzela je brod »Baška« 1960. godine u Brodogradilištu Split, a tijekom plovidbe ostao je zapamćen po nizu značajnih događaja. Najteži među njima zbio se 21. listopada 1964. godine, kada je brod na liniji Rijeka – Split udario o stijenu kod otoka Purar u kornatskom arhipelagu. U nesreći je nastala šteta procijenjena na 92,7 milijuna tadašnjih dinara, a zapovjednik broda bio je kapetan Viktor Pezelj iz Kostrene. Popravak je obavljen u brodogradilištu u Trogiru i trajao je 40 dana.

»Baška« se ističe i kao jedan od rijetkih brodova Jugolinije koji je uplovio u udaljene južnoameričke luke Punta Arenas i Ushuaia. U prosincu 1988. godine brod je u Splitu predan novom vlasniku, kompaniji Seaborne Shipping Corp., kada mu je ime skraćeno u »Bask«. Svoju plovidbenu karijeru završio je dolaskom u indijsko rezalište Alang, gdje je doplovio 14. lipnja 1989. godine.

Putnički motorni brod male obalne plovidbe »Punat« izgrađen je 1963. godine u pulskom brodogradilištu Crvena zvijezda za potrebe Jadrolinije. Brod je mogao prevesti do 450 putnika, a pogonila su ga dva dizelska motora B&W ukupne snage 882 kW, čime je postizao brzinu od 14 čvorova. Tijekom svoje karijere više je puta mijenjao vlasnike. Godine 1991. prodan je poduzeću Bonex iz Privlake, a tri godine kasnije prelazi u vlasništvo International Business Corporation iz Đakova. Nakon što je sedam godina bio raspremljen u Šibeniku, u siječnju 2004. kupuje ga riječko poduzeće Arca Romana. Već u kolovozu iste godine novi vlasnik postaje tvrtka Mareta iz Rijeke, koja brod tegli u Cres gdje je preinačen u ploveći restoran i diskoklub. U svibnju 2005. dotegljen je u Rijeku i upisan kao RI 23 »Arca Fiumana«, a od 2017. godine plovi kao putnički brod »Arca«, kapaciteta 38 putnika.

Drveni brod »Barba Toma« naručio je 1941. godine Jerko Bogović iz Malinske u brodogradilištu Bartola Lovrića u Krku. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1947. godine brod je konfisciran i nacionaliziran te predan na upravljanje Središnjici za plovidbu iz Rijeke. Već 1948. prelazi u vlasništvo Brodarskog poduzeća Rijeka, a 1951. u flotu Obalne plovidbe Rijeka, kada dobiva ime »Njivice«. Sedam godina kasnije ulazi u flotu Lošinjske plovidbe, a 1967. godine prelazi u vlasništvo Brodogradilišta Cres. Od 1969. brod je u vlasništvu Opće poljoprivredne zadruge Sloga iz Kukljice. Aktivnu plovidbu završava 1974. godine, kada je preinačen u ploveći restoran PU-1 Barba Toma. Brod je potonuo 18. studenoga 1991. godine u Puli zbog dotrajalosti, a pokušaj vađenja podrtine 15. srpnja 1992. godine nije uspio jer se brod raspao.

TRAGIČNA SUDBINA

Tragičnu sudbinu imala je jahta »Veglia«, izgrađena 1895. godine u škotskom brodogradilištu D. & W. Henderson & Co. Ltd. u Glasgowu za baruna Nathaniela de Rotschilda iz Trsta, a njezino ime nedvojbeno se odnosi na talijanski naziv otoka Krka. Nakon promjene vlasništva, jahtu je 1. lipnja 1917. preuzela američka mornarica od Georgea W. C. Drexela iz Philadelphije te je uvedena u službu pod imenom »Alcedo« (SP 166). Tijekom kratke, ali intenzivne vojne karijere obavljala je protupodmorničke ophodnje i služila kao prateći brod konvoja uz francusku obalu. S deplasmanom od 981 tone, brzinom od 12 čvorova i dimenzijama 84 x 9,4 metra, »Veglia« nije bila mala jahta. Pogonio ju je parni stroj trostruke ekspanzije, posadu su činila 94 člana, a bila je naoružana s četiri trocijevna topa i dva mitraljeza. Sudbina joj je bila zapečaćena 4. studenoga 1917. godine, kada je nakon isplovljavanja iz Quiberon Baya prema Brestu, već sljedećeg jutra pogođena torpedom njemačke podmornice UC 71 te potonula za svega osam minuta.

Ime »Veglia« nosio je i putničko-teretni parobrod izgrađen 1909. godine u brodogradilištu Cantiere Navale Triestino u Monfalconeu kao novogradnja broj 1. Izvorno je nosio ime »Trieste D«, pri čemu je slovo D označavalo Dalmatia kako bi se razlikovao od istoimenog broda Austrijskog Lloyda. Brod je izgrađen za Società Anonima Austriaca di Navigazione a Vapore Dalmatia iz Trsta i bio namijenjen redovitoj liniji Split – Trst. Godine 1920. službeno postaje »Trieste«, a tri godine kasnije ulazi u flotu Jadranske plovidbe d.d. sa Sušaka te mijenja ime u »Kosovo«, održavajući liniju Split – Hvar – Korčula – Dubrovnik – Herceg Novi – Kotor – Budva. U svibnju 1941. dobiva ime »Veglia«, no pod tim imenom plovi vrlo kratko: 2. listopada 1942. godine, nešto prije podneva, u plovidbi iz Tivta prema Splitu napala ga je britanska podmornica HMS »Safari« kod Pelješca. Nakon pogotka torpedom brod je pokušao izbjeći potonuće nasukavanjem, ali je ubrzo dokrajčen novim torpednim napadom i granatiranjem, oko devet milja jugoistočno od Korčule.

Drveni motorni brod za opći teret »Vošćica« izgrađen je 1944. godine u Klimnu, a sagradio ga je Marijan Jurić za Antona Smitha i Marka Stefanovića. Tijekom Drugog svjetskog rata brod je namjerno potopljen kako ne bi pao u njemačke ruke, no izvučen je i popravljen. Godine 1945. konfiscirala ga je jugoslavenska vlada, a 1947. dodijeljen je Jadranskoj slobodnoj plovidbi. U razdoblju od 1948. do 1951. bio je u floti Obalne plovidbe Rijeka, nakon čega prelazi u flotu Brodarskog poduzeća Zadar. Od 1960. godine vlasnik mu je Građevno poduzeće Jadran iz Zadra, a kasnije Brodarsko uslužno poduzeće Jadran iz Kukljice. Od 1990. godine »Vošćica« plovi kao turistički brod. Trećeg lipnja 2025. godine izbio je požar na brodu dok je bio privezan u luci Bajnice, no unatoč velikoj materijalnoj šteti brod je popravljen i spašen od konačnog gubitka.

Sva ta imena – Krk, Malinska, Omišalj, Baška ili Punat – svjedoče o snažnoj povezanosti otoka Krka i hrvatskog pomorstva. Brodovi su nestajali, mijenjali se i odlazili, ali su njihova imena ostala trajno upisana u povijest plovidbe.

TEHNOLOŠKI ISKORAK

Uvođenjem prekretnog brodskog vijka smještenog u sapnici, brodovi »Omišalj« i »Malinska« označili su važan tehnološki iskorak u floti Jugolinije, unaprijedivši manevarsku sposobnost, sigurnost plovidbe i učinkovitost pogona.

OMIŠLJANI NA SVJETSKIM MORIMA

Povjesničar i kroničar kvarnerskog pomorstva dr. Radojica F. Barbalić u svojim zapisima o Omišlju snažno podsjeća koliko je pomorska sudbina tog mjesta bila duboko i često tragično ispisana na svjetskim morima. Omišljani nisu ostajali vezani samo uz Jadran – njihova su imena završavala na nadgrobnim pločama daleko od doma, uz obale Atlantika. Na grobovima pomoraca mogu se pročitati prezimena Žuvić, Dapčić, Kraljić i Turato, ali i imena četvorice mornara s barka »Kraljevica«, koji su se utopili nakon brodoloma u veljači 1886. godine kod Barmegata u američkoj saveznoj državi New Jersey.

Barbalić podsjeća i na legendarni Cape Horn, simbol opasne plovidbe, gdje se gubi trag kormilaru Antonu Žuviću. Ukrcao se u srpnju 1890. godine u Buenos Airesu na bark »St. Margareth«, no brod nikada nije stigao na svoje odredište u Valparaíso, ostavljajući iza sebe još jednu neispričanu pomorsku sudbinu. Tragični niz nastavlja se i u 20. stoljeću, sudbinom upravitelja stroja Nikole Turata, koji je u kolovozu 1963. godine teško ranjen u eksploziji glavnog motora na brodu »Makedonija«. Unatoč naporima liječnika, preminuo je u bolnici u Port Sudanu.

STOLJEĆE PLOVIDBI, POTONUĆA I ZABORAVA

Brod »Liburnia« izgrađen je 1908. godine u brodogradilištu A. Dapretto u Piranu. Tijekom Drugog svjetskog rata, 1944. godine, potopljen je u Rovinju. Već godinu kasnije ponovno se pojavljuje pod imenom »Nogaro«, u vlasništvu tvrtke S. Diminić & C. iz Labina, no sudbina mu je ponovo bila tragična – potopljen je u Raškom zaljevu kao ratni plijen. Od 1947. godine brod plovi pod imenom »Poreč« u floti Jadranske slobodne plovidbe, a već 1948. prelazi u Obalnu plovidbu Rijeka. Godine 1952. mijenja ime u »Vrbnik«, kada je rekonstruiran i produljen. Posljednje godine provodi u floti Obalne plovidbe Vela Luka, a 1966. godine u Veloj Luci brod je rashodovan, pri čemu je njegovo drvo iskorišteno za ogrjev.

Brod »Pola« izgrađen je 1890. godine u tršćanskom brodogradilištu STT za tvrtku R. M. Sverljuga & Co. iz Rijeke. Već 1892. prelazi u flotu Ungaro-Croata iz Rijeke. Godine 1922. dobiva novo ime »Krk« te ulazi u sastav Jadranske plovidbe d.d. sa Sušaka. Njegova plovidbena karijera završava 1934. godine, kada je brod izrezan.

Brod »Vila« sagrađen je 1934. godine u brodogradilištu J. Lolić u Malinskoj za Antona Škarpu iz Malinske. Već sljedeće godine prelazi u flotu Jadranske plovidbe d.d. sa Sušaka. Tijekom ratnih godina mijenja ime u »Scardona«, a 1947. godine postaje »Skradin« u vlasništvu Brodarskog poduzeća Zadar. Dvije godine kasnije dobiva ime »Vrbnik« i ulazi u flotu Obalne plovidbe Vela Luka. U jednom razdoblju bio je u vlasništvu Brodarskog poduzeća Split, a njegova plovidba završava 1960. godine, kada je potonuo kod Kali.

Brod »Malinska« izgrađen je 1947. godine u Brodogradilištu Malinska za Ivana N. Dujmovića iz Sušaka. Iste godine nacionaliziran je i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Tijekom sljedećih desetljeća više je puta mijenjao vlasnike i luke upisa – od Obalne plovidbe Šibenik 1955. godine, preko Slobodne plovidbe Šibenik i Obalne plovidbe Ploče 1963., do Prekookeanske plovidbe Bar. Od 1974. godine brod je u vlasništvu poduzeća Industriaimport iz Titograda, OOUR Ribarstvo Bigova. Iste godine raspremljen je u uvali Traste, gdje je napušten i naposljetku potonuo.

Najstariji među njima, brod »Šilo«, izgrađen je 1871. godine u Baški u brodogradilištu Lovrić. U nepoznatoj godini mijenja ime u »Josip i Marija«, a vlasnik mu je tada bio Jakov Lončarić iz Šila. Od 1968. godine brod je u vlasništvu Marijana Jurića iz Klimna. Njegova sudbina završava potonućem u uvali Barotul na Pašmanu, zasad neutvrđene godine, dok je u srpnju 1997. izvađen i odvezen u Trogir.