Izbor udica već jako dugo nije nimalo jednostavan posao.

U mnoštvu modela kojima je opskrbljen svaki ribomaterijal, teško se odlučiti i znalcu, a kamoli nekom početniku.

Osim što je u ponudi velik broj brendova i oblika, zbrku unose i veličine udica, odnosno brojevi koji ih određuju.

Nekadašnje nomenklature udica su bile jednostavne. Razlikovali smo Mustadovu nomenklaturu od broja 1 (najveće udice) do broja 20 (najmanje udice). Zbrku su povremeno unosili samo Talijani sa svojim oznakama od 1 do 28 i Sovjeti s oznakama od 1 do 14.

Današnja podjela udica je vrlo komplicirana i, nažalost, ne postoji jedinstveni ključ za određivanje veličine i oblika. Jedino čime se možemo rukovoditi, i to samo kod klasičnih oblika udica, je širina luka udice koja se mjeri od vrha udice do vrata.

Tako se u klasičnom ribolovu kančenicom najčešće koriste udice dugog vrata, poput popularnih Aberdeen udica koje su posebno dobar izbor za ribolov bugava i ušata. Dugi vrat, naime, čuva predvez od oštrih zuba ovih riba, koje nakon kačenja bjesomučno pokušavaju pregristi strunu.

Mnogi ribolovci preferiraju udice dugog vrata i u ribolovu brancina.

Posebno su omiljeni modeli Fast Grip kod kojih se, umjesto klasičnog zazupca, na vrhu nalaze tri mikro zazupca zahvaljujući kojima je znatno olakšana penetracija udice. Osim toga, ove su udice izrađene od ultra lakih legura, koje u montaži sa živim ješkama, kod riba poput brancina, smanjuju oprez i podozrivost.

A klasične Mustadove parangalke, koje se još uvijek mogu kupiti vezane na kompletiranim tunjicama, sve se manje koriste.

Cijenom su još uvijek najprihvatljivije kao udice za ribolov parangalima, no u obalnom su ribolovu odavno pregažene suvremenim inačicama.

Pored klasičnih papagajki, postoje i hibridni modeli okruglog presjeka, na luku bočno spljošteni, zahvaljujući čemu imaju nešto jaču nosivost. To ih čini dobrim izborom za ribolov arbuna, fratara i ostale slične pridnene ribe.