Riblja su čula puno osjetljivija na okuse od naših tako da s lakoćom i u trenu mogu procijeniti koliko je što jestivo. Naravno i među ribama ima onih koje su manje inteligentne pa jedu sve odreda, no te u pravilu i prve stradaju.
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Oduvijek su se među ribolovcima vodile žestoke polemike oko lovnosti prirodne i umjetne ješke. Naravno, temeljna tema rasprava je bila vezana uz potrebu za realističnim izvedbama mušičarskih i spinnerskih varalica, no pojavom umjetnih mamaca poput sintetičkog kruha, trave, ili pak crva, rasprava se proširila i na sve ostale grane sportskog ribolova.
Cilj je svakog ribolovca uloviti ribu. Rukovođeni tom temeljnom mišlju-vodiljom uvijek dajemo sve od sebe da bi taj cilj i ostvarili. Jedna od ključnih stvari o kojima ovisi naša uspješnost je neosporno i pravilan izbor ješke. No što je to prava ješka i kako treba izgledati, pitanje je na koje i najveći ribolovni zagriženjaci ne mogu tek tako odgovoriti.
Mnogim ribolovcima je u odabiru glavni kriterij prirodnost
Osnovna činjenica koju bi pri odabiru ješke, barem teoretski trebali poštovati je vezana uz ustaljene prehrambene navike ribe koju lovimo. To znači da bi idealno bilo zubacu ponuditi kneza ulovljenog baš u tom akvatoriju, brancinu gavuna kojeg smo ulovili ovaj tren i to baš tu, podlanici volka kojeg smo maloprije izvukli iz plićaka…
Teoretski to štima, no praksa pokazuje nešto sasvim drugo.
Cipli izvrsno reagiraju na kruh, baš kao i na pasture složene od brašnenih i sirnih smjesa. Jadranska podlanica će se objesiti i na normandijskog bibija, a bugva na bilo kakvu dagnju. Niti jednoj od tih riba to nije temeljna hrana, no svejedno će u prvom kontaktu reagirati upravo onako kako mi očekujemo.
Prirodne ješke bi uvijek trebale biti svježe
Razlozi takvih reakcija leže u kemijskoj podlozi hrane i osjetljivim osjetilnim stanicama riba. Naime sva se hrana sastoji od niza kemijskih spojeva. Naša ‘otupjela’ čula teško mogu razlikovati hranjive od nehranjivih namirnica. To je posebno teško nakon što ih proizvođači ‘obojaju’ okusima i mirisima koji pojačavaju apetit.
Ipak ribe kao potpuno divlje životinje još uvijek imaju sposobnost razlikovanja tako finih detalja i nijansi. Upravo će stoga cipli izvrsno reagirati na pasturu od bijelog kruha i parmezana, kao i bugve na usoljenu dagnju.
Suvremena je ribolovna industrija u svojim nastojanjima da zadovolji sve gladnije tržište još odavno plasirala i feromonske ekstrakte kojima se ješke, bio umjetne ili prirodne tretiraju radi boljih rezultata. Pitanje je samo gdje je u svemu tome granica etičnosti.
