Ulov kod Dubrovnika

Još jedna nova riblja vrsta u Jadranu! Je li japanski pagar nova prijetnja ionako ugroženom ribljem fondu?

Boris Bulić

Lagano se provlačim između gromada i zaustavljam se prije čistine gdje pronalazim svoj 'sretni zaklon'. Primjećujem siluetu koja bezbrižno pliva po terenu. Po pokretima sam bio uvjeren da je velika orada, ali kad se okrenula prema meni i počela prilaziti vidio sam da ipak nije orada. Glava je od pagra, ali nema onih karakterističnih izrazitih plavičastih završetaka repnih peraja po kojima ih je lako prepoznati među drugom ribom. A i u tijelu je tamnija od pagra…



Iz Dubrovnika nam se javio Luka Ivandić koji se su svom ribolovnom pohodu sreo s novom vrstom ribe.


No nedoumice oko determinacije su brzo riješene nakon što je svoj ulov objavio na društvenim mrežama. Riba znanstvenog naziva Pagrus major koja uopće ne pripada našem moru već morima sjeverozapadnog Pacifika, toga je dan završila na Lukinoj strijeli. Ostaje pitanje kako je dospjela u naše more. Jesu li u pitanju migracije balasnim vodama ili je riječ o bijegu iz kaveza za uzgoj ribe? Dodatnu zbunjenost unosi objašnjenje stručnjaka koji tvrde da su primjerci koji se uzgajaju u gojilištima sterilni, dakle nesposobni za stvaranje potomstva. Je li ulov ove vrste puka slučajnost ili se u našem moru uistinu nalaze aklimatizirane jedinke koje su u stanju stvarati potomstvo i kakve će posljedice takvog razvoja biti, pokazat će vrijeme. Luka je svakako uživao u svom lovu i evo što nam je rekao o tom neobičnom i nesvakidašnjem slučaju:


– Bio je kraj tog ribolovnog dana i uz Prevlaku sam se vraćao na poziciju na kojoj sam to jutro vidio lijepe zubace koji su nažalost tada bili skroz nezainteresirani. Nadao sam se da bi ih dizanjem plime uz lagani zapadnjak mogao ipak dobiti na puškomet – priča nam Ivan.





– Uslijedila je duga priprema zarona jer sam lovio zahtjevnom kombinacijom išuljavanja i čeke.


Lagano sam se provlačio između gromada i zaustavio se prije čistine na dubini od nekih 22 metra gdje sam pronašao svoj ‘sretni zaklon’ koji mi je tijekom proteklih godina donio puno lijepih komada na ovoj poziciji.


Nažalost, od zubataca nema ni ‘Z’, ali zato u daljini primjećujem siluetu koja potpuno bezbrižno pliva po terenu. Po pokretima sam bio uvjeren da je velika orada te sam malo zagrebao rukavicom o kamen i nastavio čekati – nastavlja Ivan svoju priču.


– Riba se privučena zvukom polako okrenula prema meni i počela prilaziti. Po pokretima sam vidio da ipak nije orada. Glava je od pagra, ali nema onih karakterističnih izrazitih plavičastih završetaka repnih peraja po kojima ih je lako prepoznati među drugom ribom.



A i u tijelu je tamnija od pagra…


Riba je tako nastavila nezainteresirano prilaziti dok nije ušla u domet moje stopetnaestke. U idućem trenu je strijela prošla kroz ribu koja biva trenutno paralizirana.


Izranjam na mulinel jer je sve to predugo trajalo. Kamera je nažalost ostala izgašena jer se baterija tijekom dana potrošila.



A na površini vrtim ribu po rukama i postajem samo sve zbunjeniji. Ima unutarnje zube, kao pločice od orade, a par vanjskih zakržljalih očnjaka kao u zubaca. Glava je od pagra, ali tijelo bas i ne…


Na kraju se ispostavilo da je u pitanju, za naše more jako rijetka riba, Pagrus major.


No bez obzira na to, na kraju je s ostalom ribom završio na gradelama. Konstitucija mesa i boja me neodoljivo podsjeća na oradu tako da se svakako veselim idućem susretu s ovom rijetkom vrstom – ispričao nam je Luka Ivandić.