RIBLJE VRSTE - UGOR

Jeste li znali da ugor može narasti do 3 metra u dužinu? A razlikujete li kod ugora mužjaka od ženke?

Boris Bulić

Budući da nikada nije ulovljen ugor sa zrelim gonadama, nije poznato vrijeme ni mjesto mrijesta. Temeljem promatranja ugora u zatočeništvu zaključilo se da se mrijesti negdje krajem proljeća i početkom ljeta, no taj je podatak vrlo nesiguran. Naime, iako akvarijsko zatočeništvo relativno dobro podnosi i raste prilično brzo, čim mu se ikra razvije, ugor ugine. Stoga se smatra da se ugor mrijesti daleko od obale na velikoj dubini, kakva je primjerice Jabučka kotlina.



Ugor (Conger conger, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji ugora (Congridae). Prema neslužbenim podacima naraste do 3 metara dužine i 68 kilograma težine koliko je zabilježeno u stručnoj literaturi. Ipak, takvi su primjerci vrlo rijetki. Prosječna lovna veličina za ovu vrstu se kreće oko 0,80 kilograma.


Ugor je riba karakteristične građe tijela. Zmijolik, prema repu bočno sužen, s leđnom perajom koja je preko repne spojena s podrepnom, lako se može zavući u bilo kakav procjep. Tome mu svakako pomaže sloj sluzi kojom je obavijen od šiljate glave do stanjenog repa. Ugor je tamne boje, od crne, preko smeđe do zelenkaste, s prijelazom na svjetlije nijanse prema trbušnoj strani. Ženke imaju zelenkastu ili modrikastu glavu i plavkasto obrubljene peraje.


Nalazimo ga po cijelom Jadranu, od kamenitih pličina do muljevitih dubina od preko 100 metara. Ipak, najbrojniji je na dubinama od oko 15 do 20 metara.




Budući da nikada nije ulovljen ugor sa zrelim gonadama, nije poznato vrijeme ni mjesto mrijesta. Temeljem promatranja ugora u zatočeništvu zaključilo se da se mrijesti negdje krajem proljeća i početkom ljeta, no taj je podatak vrlo nesiguran. Naime, iako akvarijsko zatočeništvo relativno dobro podnosi i raste prilično brzo, čim mu se ikra razvije, ugor ugine.


Stoga se smatra da se ugor mrijesti daleko od obale na velikoj dubini, kakva je primjerice Jabučka kotlina.


Jednako se tako, zbog nedovoljnog poznavanja biologije ove vrste, u narodu od davnina smatralo da je ugor sterilan i neplodan te kao takav samo produkt mrijesta vrste ugorova majka (Gaidropsarus mediterraneus, Linnaeus, 1758).



Ugor je riba svim životnim potrebama i navikama vezana uz dno. Kao takav, neprestani je izvor opasnosti za sve bentoske vrste manje od njega, kao i za vrste koje noć provode spavajući pri dnu. Naime, ugor je tipični noćni grabežljivac koji iz svog zaklona izlazi dolaskom noći. Najčešće ima utvrđene staze kojima se kreće, tako da je sve što dođe na njegovo lovno područje potencijalni plijen. Mada mu bočna linija nije posebno izražena, izvrsno se snalazi i u stanju je ‘pročitati’ i najmanji nagovještaj obroka, bio on živ ili mrtav. Naravno, kao tipični stanovnik bentosa, ugor je i strvinar, pri čemu privlačnost obroka raste sa stupnjem raspadanja. Najaktivniji je u noćima duplog mraka, za oblačnog neba bez mjeseca.


Ugor ima snažne čeljusti koje ne ispuštaju plijen kad ga se jednom dočepaju, pri čemu veličina plijena zapravo ne predstavlja problem. Nerijetko se događalo da se prilikom čišćenja ugora pronađu primjerci riba i glavonožaca takvih dimenzija da način na koji su prošli kroz ždrijelo predstavlja pravu zagonetku.