Dagnja (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819)  je naša najrasprostranjenija školjka. Živi u zoni plime i oseke i nije je teško uočiti. Formira kolonije u obliku velikih crnih grozdova koji se lako mogu vidjeti i izdaleka kako ih valovi oplakuju. Iako dagnje možemo naći i na više od šezdeset metara dubine (Vrulja u Velebitskom kanalu), tridesetak se metara smatra donjom granicom njene rasprostranjenosti. Najbrojnije su ipak od rubnog dijela obale koji nastupanjem oseke ostaje suh, do četiri metra dubine.

Modrikasto je crne  boje iznutra sedefasta s modrikastim rubom. Ljušture su joj jednake, i imaju lepezast oblik. S tupe strane školjke, bliže ušiljenom kraju, nalazi se čuperak elastičnih niti kojima se dagnja pričvršćuje za podlogu.

Po duljoj osnovi dagnja može narasti i do 15 centimetara, a može težiti i do 0,20 kilograma. Ipak najčešće se love primjerci od 5 do 7 centimetara.

Analiza je pokazala da dagnja ima 1 posto masti, 5 posto ugljikohidrata, 10 posto bjelančevina, 2 posto anorganskih sastojaka i 82 posto vode pri čemu neto mesa ima 17 do 20 posto. Takav je odnos tvari vrlo hranjiv i kaloričan što riblji receptori lako otkrivaju postavljajući dagnju u sam vrh svog menija.

Jedan od najvećih neprijatelja daganja pored zvijezda i rakova su podlanice koje rado i vrlo lako drobe ljušture ove školjke da bi se pogostile ukusnim i hranjivim mesom.

Razvoju daganja osobito pogoduje prisustvo slatke vode pa ih stoga najviše nalazimo na riječnim ušćima i u blizini vrulja.

Pored manje poznatih ili potpuno nepoznatih vrsta koje u Jadran dospijevaju ponajviše preko balastnih voda i koje se uglavnom ne zadrže i ne daju potomstvo, u našem moru osim obične dagnje žive još tri vrste iz obitelji Mytilidae.

To su dagnja runjavica, dagnjica i prstac.

Dagnja runjavica (Modiolus barbatus, Linnaeus, 1758)

Dagnja runjavica (Modiolus barbatus, Linnaeus, 1758) ima smeđu ljušturu obraslu dlačicama po kojima je i dobila ime. Nastanjuje kameno pločasto dno ne dublje od pet, i pliće od dva metra dubine. Naraste do 7 centimetara duljine i dosegne težinu od 0,04 kilograma.

Dagnjica (Mytilaster minimus, Poli, 1795)

Dagnjica (Mytilaster minimus, Poli, 1795) je najmanja vrsta dagnji koja dosegne tek 20 milimetara dužine, no takvi su gigantski primjerci uistinu rijetki. Ova je vrsta najčešće velika tek nekoliko milimetara. Formira gusto naseljene kolonije koje poput tepiha prekrivaju cijelu površinu koju naseljavaju, najčešće na samoj granici plime i oseke.

Prstac (Lithophaga lithopaga, Linaneus, 1758)

Prstac (Lithophaga lithopaga, Linaneus, 1758) je zakonom zaštićen školjkaš. Nastanjuje litice, stijenje i samostalno kamenje kiselinom bušeći u njima žljebaste kanale. Naraste do 12 centimetra duljine, a da bi dosegao duljinu od 8 centimetara treba mu oko 60 godina. Zbog sustavnog uništavanja stjenovite obale i konstantnim prelovom izrazito prorijeđenih staništa, prstac je u trajnoj zaštiti.