Plivajući se parangali uglavnom ješkaju srdelom ili živom ješkom i, ako se koriste za lov pridnene ribe, rijetko su kada duži od 50 udica, puno češće tek 25 ili 30, dok u pučinskom lovu njihov broj katkada prelazi 1500 udica.
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Plivajući parangali se tehnički gledano ne razlikuju bitnije od parangala namijenjenih bijeloj ribi, osim po visini prostiranja, odnosno položaju koji zauzimaju u moru. U zavisnosti od mjesta spajanja kalume i maestre, ovaj parangal može loviti neposredno ispod površine mora do samoga dna, na visini koju ribar smatra najprikladnijom. Uglavnom ima maestru od najlonskog monofila promjera 1 milimetar na koju se navezuju prame promjera 0,60 milimetara, duge od 180 do 250 centimetara, međusobno udaljene 5 do 6 metara.
Nekoliko je verzija montaže plutenih dodataka na ovaj tip parangala. U prvoj su verziji pluteni dodaci montirani na maestru između prama, zbog čega se nakon svakih 5 do 6 prama montira i olovni teg težak 10 do 50 grama koji sprječava da parangal ispliva. Ukoliko je parangal podignut visoko od dna teg je manji, no ukoliko je blizu dna, tada teg može biti veći, ali tada je obavezno s maestrom spojen konopcem dugim onoliko koliko je visoko maestra spojena s kalumom. Zahvaljujući takvom rasporedu plutenih dodataka i opterećenja, parangal zauzima položaj manje-više paralelan s dnom tako da zapravo lovi u ‘pola mora’.
U drugoj verziji se pluteni dodaci postavljaju samo na prame, tako da su udice na dubini koju određuju spoj kalume i maestre i dužina prame.
Ukoliko je parangal kraći a maestra dovoljno zategnuta, nikakvi dodatni utezi nisu potrebni. No ukoliko je parangal dug a kurenat izražen, tada su dodatna opterećenja neophodna, a postavljaju se kao i u prvoj verziji.
Ovi su parangali namijenjeni lovu krupne pelagička ribe, ali i lovu bijele plemenite ribe, oslića, kao i ostale pridnene ribe. Budući da ne mora ležati na dnu, vrlo je pogodan za lov na najzahtjevnijim hridinastim dnima.
Ribolov plivajućim parangalima je donedavno bio posebno uspješan u Novigradskom moru, no otkako se papalina povukla, kompletan ulov ostvarivan ovakvim alatom doslovno je desetkovan, tako da su ovi parangali sve rjeđe u upotrebi.
Plivajući se parangali uglavnom ješkaju srdelom ili živom ješkom i, ako se koriste za lov pridnene ribe, rijetko su kada duži od 50 udica, puno češće tek 25 ili 30, dok u pučinskom lovu njihov broj katkada prelazi 1500 udica.
