Krv joj je plavičasto prozirna, glava nesrazmjerno velika u odnosu na tijelo i od svih morskih bića ima najsloženije oko, vrlo slično ljudskom. Ima i četiri srca, nijednu kost, a cijelo joj je tijelo jedan jedinstven mišić. Vječito u pokretu, kao lovac ili kao lovina, baš nikada ne liježe na dno.

Da, to je lignja, najpoznatiji i najtraženiji jadranski glavonožac koji se praktički nije mijenjao još od vremena trijasa, doba kada su prvi dinosauri započinjali svoju vladavinu. Premda naizgled krhka i krajnje osjetljiva, lignja je u moru strah i trepet za sva manja bića pri čemu se, ukoliko osjeti poriv za napad, ne libi napasti ni plijen koji znatno premašuje njenu veličinu.

Lignju nalazimo po cijelom Jadranu do nevjerojatnih 500 metara dubine, no najčešće se zadržava na dubinama od 40 do 150 metara.

Iako je u principu pelagička vrsta, nešto je brojnija iznad pjeskovitog, pjeskovito-muljevitog i muljevitog dna.

U hladnijim mjesecima prilazi obali, kad ih se može sasvim uspješno loviti i s kraja. Najlovnije doba dana je nedvojbeno zora i suton, no na nekim pozicijama to pravilo ne vrijedi, tako da se uspješno može loviti i po danu, kakav je slučaj primjerice u Karinskom i Novigradskom moru.

Lignja može narasti metar u dužinu i pritom težiti tri kilograma. Za to joj trebaju tri godine i to se zapravo smatra maksimumom koji može doživjeti. Mužjaci su u pravilu veći i rastu znatno brže od ženki koje u prosjeku žive tek oko godinu dana.

Građa tijela u lignje je školski primjer hidrodinamičnosti. Suličaste je građe, glave jasno odvojene od plašta vratnim suženjem. Na stražnjem dijelu tijela se nalaze dvije izduljene trokutaste peraje duge oko 2/3 duljine tijela, pomoću kojih se sporo kreće. Kad pliva brzo, peraje se priljubljuju uz tijelo tako da obavijaju plašt. U svom maksimalnom potisku po principu akcije i reakcije, pri najjačoj kontrakciji plašta, lignja može postići ubrzanje od cijelih 40 kilometara na sat, što je s obzirom na strukturu i građu tijela uistinu impresivno ubrzanje.

Tako se često dogodi da lignje privučene svjetlom ‘sviće’, ispucane silom svog vlastitog pogona barku doslovno prelete.

Zahvaljujući pokretljivosti lijevka lignja lako mijenja smjer, a isto se tako s lakoćom, gotovo u mjestu, može zaustaviti.

Osim hrskavičavog kostura glave i vrata, jedini potporanj tijelu lignje pruža proostrakum, prozirno rožnato pero nalik suličasto izrezanom komadu celofana koje se proteže duž tijela, neposredno ispod gornje strane mišićnog plašta. To je pero tek rudiment ljušture koje mekom i relativno amorfnom tijelu lignje daje slab, ali ipak dostatan oslonac.

Lignja ima vrlo složeno oko i u skladu s tim izvrstan vid s vidnim poljem od gotovo 360°. Posebno je zanimljivo da njihove oči imaju strukturu jednaku strukturi očiju kralježnjaka s tim da su čak naprednije, jer razlikuju i polarizaciju svjetla, dok opna može ‘čitati’ i vibracije.

A odmah iza tih neobičnih očiju nalaze se mali kemoreceptori, sasvim sitne papile kojima lignja može registrirati mirise otopljene u moru.