RIBLJE VRSTE – DRHTULJA

Jeste li već imali priliku osjetiti električni udar ove neobične ribe? Može biti prilično opasan

Boris Bulić

U prihvatu drhtulje treba biti vrlo oprezan zbog strujnog udara koji može biti vrlo neugodan, a za osobe sa srčanim oboljenjima i opasan. Kod uzastopnih električnih pražnjenja svaki udar sve slabiji no treba znati da i čak sasvim male drhtulje mogu proizvesti jak strujni udar.



Kod drhtulje (Torpedo marmorata, Risso, 1810), za razliku od ostalih raža koje imaju spljošteno-poligonalni oblik, tijelo je kod drhtulje gotovo potpuno okruglo, tako da zahvaljujući unatrag pomaknutim proširenim grudnim perajama, oblikom podsjeća na gitaru.


Cijelo je tijelo, od vrha gubice pa do kraja repa potpuno glatko. Uz hrskavičavi kostur, glavna odlika ovog reda, pa tako i drhtulje, je izdužen i sužen rep, dok su obje leđne peraje pomaknute sasvim unatrag.


Drhtulja nema poput koštunjača škržne zaklopce već samo kožne otvore koji se nalaze s donje strane tijela, te štrcala (spiraculum), otvore koji se nalaze iza očiju s gornje strane tijela.




Usta su kao i kod morskih pasa poprečno postavljena, a nemaju ni plivajući mjehur.


Gornja strana tijela je u zavisnosti od terena na kojem živi različite boje, od sive, preko bjelkaste, žućkaste i smeđe do crvenkaste, uvijek mrljasto izmarmorirana, dok je donja strana potpuno svijetla.



Drhtulja može narasti do 100 centimetara dužine i pritom težiti 3 kilograma. Prosječna težina je ipak znatno manja, te se kreće oko pola kilograma.


Drhtulju nalazimo duž cijelog Jadrana, najčešće u plitkom moru s tim da zalazi i do 200 metara dubine.


Izbjegava bočato more, a ulazi i u najzatvorenije uvale. Najbrojnija je na pjeskovito-muljevitom dnu u koja se rado ukapa tako da joj samo oči vire.


Budući da je oblikom tijela i načinom života vezana uz bentos, hrani se uglavnom pridnenim ribama, školjkama, rakovima i glavonošcima.


Drhtulja je živorodna i leže 5 do 10 mladih, dugih do desetak centimetara. Razmnožava se tijekom cijele godine, nešto intenzivnije tijekom jeseni i zime.


Svoje ime duguje električnim organima kojima može proizvesti strujni udar jačine i do 300 V. Koristi ga da bi omamila plijen, ali i za obranu u slučaju opasnosti.


Drhtulja se najčešće lovi pridnenim kočama, parangalima i ostima, podjednako tijekom cijele godine, dok je na kančenici u pravilu slučajni ulov.


U prihvatu ribe treba biti vrlo oprezan zbog strujnog udara koji može biti vrlo neugodan, a za osobe sa srčanim oboljenjima i opasan.


Kod uzastopnih električnih pražnjenja svaki udar sve slabiji no treba znati da i čak sasvim male drhtulje mogu proizvesti jak strujni udar.


Prilikom čišćenja ribe obavezno treba odstraniti i unutarnje organe, uključujući i štapićaste organe kojima drhtulje proizvode strujne udare.


Ostali hrvatski nazivi za ovu vrstu su banjača, reinok, trnovka, trpina i žigulja.