DINKO BILIĆ

Ispunjen spinnerski san. Pošao po lignje pa se vratio s ribom života

Boris Bulić

Udarac je došao letargično, kao da sam zapeo za nešto, a ni borba nije dugo trajala. Dovlačim je, izvlačim na obalu i gledam u čudu dok se u meni isprepliću nevjerica, radost i navala adrenalina…



Dinko Bilić je, kako sam kaže, novopečeni spinner i kao takav je, na samom početku svoje spinnerske karijere uspio uloviti svoju ribu života. Premda je te večeri krenuo po lignje, kući se vratio s kapitalcem.


Evo kako je to bilo:


– Porijeklom sam iz Slavonije, ali živim u Istri već 7 godina.




Ribolovom se bavim od malih nogu, ali nemam previše iskustva u morskom ribolovu, odnosno, ne mogu se baš pohvaliti nekim kapitalnim ulovima. U zadnje vrijeme sam se jako zainteresirao za lov liganja, i općenito volim spin tehniku.


Našao sam jednu dobru poziciju i skoro svako veče odem, i ulovim lignju, dvije, tri, pet – priča nam Dinko.



– Ja dosta pozorno pratim što drugi pišu, posebno po FB grupama i tu skupljam znanja, iz tuđih iskustava.


Iz mog skromnog iskustva sam zaključio da lignje bolje rade kada se puni mjesec, a brancin obrnuto.


Jednom sam prilikom ulovio 3 brancina na silikon u istoj večeri, i nakon toga nisam ulovio brancina godinu i pol, možda i više.


Gledao sam vodostaj i morske mijene, i vidim da je taman prošao mladi mjesec. Pomislio sam kako neće biti dobra noć za lignje. Upravo sam zato i upitao u šali ženu jel’ bi možda radije brancina od 3 kilograma.


Tako sam otišao u jednu uvalu, gdje inače ne lovim. I zaista, lignje slabo do nikako ne rade. Međutim, tišinu prekine pljuskanje, isprekidano, udaljeno…


Na brzinu skupim opremu, pogledam što imam u autu od varalica – nastavlja Dinko svoju priču.


– Kupim meredov  i pazim da u mraku ne polomim noge.


Dolazim blizu pozicije, gdje sam otprilike čuo pljuskanje. U startu odustajem od silikona, jer ne poznajem najbolje teren, i ne namjeravam izgubiti priliku vezanjem novog čvora, nakon gubitka varalice.


Gledam u kutiju s varalicama. Imam par voblera, i nalazim jednog plitkoronca.


Ali pravi plitkoronac, ne ide dublje od 0,5 metara što je po mojoj procjeni savršeno, jer riba udara na površini.


Štap je lagan, do 21 gram bacanja rola Shimano 3000, a upredenica PE 0.6.


Jedan zabac, drugi, treći…


Varalicu volim lijeno, vizualiziram ranjenu ribicu.


Udarac je došao letargično, kao da sam zapeo za nešto.


A i borba nije dugo trajala, riba je iscrpljena nakon mrijesta.


Dovlačim je do obale, koristim podmetač, izvlačim na obalu i gledam u čudu nekoliko trenutaka.


Jedan od onih neočekivanih trenutaka gdje se isprepliću nevjerica, radost, navala adrenalina. Moj četvrti brancin u životu, kapitalac, jedna od najvećih riba koje sam ulovio!


Sedamdeset centimetara i četiri kilograma!


Hvala legendama istarskog ribolova koji nesebično dijele savjete, jer i ja sam dobio priliku uloviti ribu života – ispričao nam je Dinko Bilić.