Prije stanovita vremena neki naši mediji pisali su o brodu Aiaxaia, o njegovoj putešestviji i problemima prilikom plovidbe od Kariba do Jadrana. Sama plovidba posadi nije pričinjavala veće probleme, iako je izazovan svaki prelazak Atlantika u nevelikom brodu. Aiaxaia je upravo takav, nije namijenjen za teške oceanske uvjete.

Probleme je pričinjavala, a tko bi drugi nego – korona. Problemi su se javljali kad je trebalo uplovljavati u luke radi uzimanja goriva i popuna zaliha hrane. Poznate su nam priče o karanteni, samoizolaciji, zatvorenim lukama…

Fotografije prelijepog i atraktivnog broda pobudile su znatiželju, učinio mi se poznatim. Brzo sam saznao, dovoljan je bio kratak telefonski razgovor. Konstruktorski rukopis djelovao mi je poznato. U prvom trenutku pomislio sam da je riječ o brodu Navilux koji dobro poznajem, možda je promijenio ime. Na Naviluxu sam prvi put bio još u tijeku njegove gradnje, prilikom završnog opremanja.

Prava adresa bio je Dušan Rebernik iz Crikvenice, odnosno njegova tvrtka Ultramarin. On je projektirao Naviluxa, a brodovi su jako slični. Potvrdio je pretpostavke – Aiaxaia je njegovo djelo, dizajnirao je trup. Zajedno s njim radio je Ivo Sišul iz riječke tvrtke Simtec Marine, na oba broda on je projektirao strojarski segment. Aiaxaia nije novi brod, ali je jedan od novijih u floti hrvatski brodova namijenjenih za turistička krstarenja.

Foto Dušan Rebernik

Ne brod, nego jahta, s 46 metara dužine spada u megajahte, tako je klasificiran od Hrvatskog registra brodova. Kao što je svojedobno Navilux prvi među turističkim brodovima dobio kategoriju jahte, sada je u istoj grupaciji Aiaxaia prva megajahta.

Tjedno 100.000 dolara

Oba broda u vlasništvu su obitelji Ercegović iz Dugog Rata. Na njemu će ploviti sedma generacija brodarske obitelji.

– Aiaxaia je kvalitetom ponude u rangu tjednog najma od 100 tisuća dolara. Gostima se nudi vrhunska kvaliteta i komfor, što ilustriraju neke brojke – master kabina ima površinu od 44 četvorna metra, dok je vip kabina manja samo dva metra. »Obične« putničke kabine velike su 16 kvadrata. Salon je velik 100 četvornih metara, a sunčalište 150. Također, gostima su na raspolaganju po dva gumenjaka i skutera, bicikli, te oprema za ronjenje. Brod je zaplovio 2017. godine, minulu zimu prvi put odradio je na Karibima, kao prvi brod pod hrvatskom zastavom u charteru na tom području. Šteta što su plovidbu morali okončati prije zaključenja sezone, informira nas Dušan Rebernik.

Foto Dušan Rebernik

Sve je bilo lijepo isplanirano i posao je krenuo. A, nije bilo jednostavno. Moralo se ploviti preko oceana, pripremiti se za rad na novom, nepoznatom turističkom tržištu, ploviti u novim uvjetima i prema novim destinacijama. Odluka nije donesena u trenu. Pripreme za Karibe počele su u proljeće 2018. godine. Veliki je to projekt, iziskuje puno posla. Tržište je još zahtjevnije nego u Europi.

Dušan Rebernik bio je dio velikog projekta, ne samo kao konstruktor broda. Bio je član posade u plovidbi preko Atlantika, sudjelovao je u pripremama.

– Aiaxaia ima certifikat za plovidbu 65 milja od obale, što znači da može ploviti po čitavom Sredozemlju. Karibi su predstavljali novi iskorak, prelazak Atlantika veliki izazov. Brod je trebalo posebno pripremiti, moralo se ugraditi dodatne sadržaje, ulaganja su bila veća od 200.000 eura. Završno opremanje krenulo je po završetku sezone 2019. godine. Skidalo se sve što je na otvorenom, premještala se oprema, obavljao kompletan servis, ugrađeni su dodatni tankovi za gorivo. Završno je bilo čišćenje i ekipiranje broda. Isplovili smo u noćnim satima 1. studenoga.

Foto Dušan Rebernik

Avantura u nepoznato

Iz matične luke Orij u Krilu Jesenice najprije prema jugu – Dubrovnik, Bar, pa Otrant i dalje kroz Sredozemlje – Palermo, Cagliari, Mallorca, Ibiza, Gibraltar. Prvi veliki izazov bilo je Sredozemlje. U Gibraltaru nije bilo veza pa su u Malagi četiri dana čekali smirivanje vremena.

– U Gibraltaru nam se pridružio Leo Lemešić, naš poznati i iskusan skiper. On ima veliko iskustvo, poznaje ocean i Karibe, sve nam je organizirao. Birali smo najkraću rutu plovidbe, a on odlično poznaje oceanske rute.

Nakon napuštanja Sredozemlja prova je usmjerena prema Kanarima, pa potom na Zelenordske otoke. Luka Mindelo, tipično ribarsko mjesto, bila je posljednja postaja prije prelaska oceana. Tu je trebalo popuniti zalihe, prije dodira s kopnom na suprotnoj strani.

– U vrijeme našeg isplovljavanja s Kanara je krenula prekooceanska regata u kojoj je sudjelovalo oko 150 brodova. Neke od njih kasnije smo susretali na moru.

Američki kontinent Aiaxaia je dodirnula 1. prosinca kad je doplovila na Martinique.

Foto Dušan Rebernik

– Ostao sam iznenađen kako je tamo sve sređeno, komentira Dušan Rebernik. Odatle smo zaplovili prema jugu, odredište nam je bila Saint Lucia. Počela je nova etapa, plovidbena i poslovna. Pripreme broda za charter krstarenje. Uz to, razgledavane su potencijalne destinacije. Lokacije su lijepe i atraktivne, ali se mnoge ne mogu turistički valorizirati, posebno na istočnom dijelu. Kompletan doživljaj je izvanredan, takvog u Europi nema. Navodim samo jedan detalj. Jastozi se nude u velikim količinama, i to za male novce. U Grenadi sam napustio brod i vratio se kući avionom.

Samo gorivo i opskrba

Saint Maarten bio je stalna baza brodu Aiaxaia. Tamo se posadi priključio ostatak ekipe, bijelo osoblje koje su predvodili šef Miroslav Tomaš i glavni kuhar Karlo Kaleb. U danima plovidbe gostima su prezentirali hrvatsku kuhinju i vina. Na Karibima je Aiaxaia trebala raditi do travnja i potom se vratiti sjevernom rutom, preko Azora. Došla je, međutim, korona i sve je poremećeno. Turistička krstarenja naprasno su prekinuta, uslijedili su brzinske pripreme za povratak, posla je bilo puno. Prema Jadranu Aiaxaia je zaplovila 22. travnja. Plovidba je bila sve, samo ne jednostavna i ugodna. Atlantik takvu nikada ne nudi, posebno ne manjim brodovima. Puno više problema pričinjavala im je pošast izazvana koronom.

Foto Dušan Rebernik

– Atlantik nas je pomazio prilikom oba putovanja, doli i nazad, govori nam zapovjednik Jure Strižić. Najveće nevrijeme imali smo na Sredozemlju, od Sicilije do Baleara. Bilo je i na Karibima nekoliko nevera, tamo sam doživio najveće valove, ali sve kratko traje, puno je otoka, lako se nalazi zaklon.

Povratak je bio dramatičan, događaji su bili izvan moći zapovjednika i posade.

– Iz Saint Maartena smo isplovili 22. travnja i nakon 12 dana došli na Kanare. Nakon 6 – 7 dana plovidbe promijenili smo kurs, zaplovili prema Kanarima. To se pokazalo dobrim, budući da je dolazila oluja. U Santa Cruzu zadržali smo se samo četiri sata, bez izlaska na obalu, više nam nisu dozvolili. Jedva su nas i toliko pustili. Iako je agent sve dogovorio i organizirao, nisu nas pustili u luku. Dozvolili su samo tankiranje i popunu namirnica. Bilo je to 4. svibnja, dok smo 7. doplovili u Gibraltar i opet doživjeli isto, priča Jure Strižić.

Motori se nisu gasili

– Bolji tretman imali smo tek u Crnoj gori, gdje smo se vezali 14. svibnja, uz strogi protokol zaštite. Dan kasnije pristali smo u Dubrovniku. Tu smo se malo zadržali, očistili i uredili brod, pripremili se za uplovljavanje u matičnu luku. U Orij smo uplovili 16. svibnja. Plovidba je bila izuzetno naporna i izazovna za brod i posadu. Najbolje to ilustrira podatak da smo od Kariba do Crne gore motore ugasili samo dva puta po četiri sata.

Na brodu Aiaxaia Jure Strižić prvi put je plovio preko Atlantika, i to odmah na dužnosti zapovjednika. Kakav je bio osjećaj?

– Jasno, intenzivnije sam to doživio. Nekima je to običan posao, ne razmišljaju uopće o tome da plove preko oceana. Sve je dobro prošlo, u tome zasluge pripadaju čitavoj posadi, sam zapovjednik bez njih ne može ništa. Puno nam je pomogao Leo Lemešić. Mi smo tamo bili prvi put, a on je na Karibima kao doma, svugdje ga poznaju. Bio je tamo i brod Katina iz Splita, prije nas, ali on nema hrvatsku zastavu. Veliki je to domet za Aiaxaiu, brod iz male Hrvatske, iz malog mjesta, plovi na svjetskom tržištu.

Foto Dušan Rebernik

Posada

Posadu Aiaxaie na plovidbi preko Atlantika činili su: Jure Strižić, zapovjednik, Toni Vuković, prvi palube, Mate Kapović, strojar, Srđan Smailagić, drugi strojar, Toni Klarić, vođa palube i Ante Jerončić, električar, najmlađi među njima. Dušan Rebernik plovio je samo u jednom smjeru, “prema doli”, kako kažu pomorci.

Friška riba

Dušan Rebernik imao je na brodu poseban zadatak – »nabava friške ribe«. On nije samo projektant brodova, nego strastveni ribolovac, dugogodišnji je predsjednik Sportsko ribolovnog društva Arbun iz Crikvenice. Takvi bez ribolovnog alata nikamo ne odlaze.

Foto Dušan Rebernik

– Panulao sam na veliku ribu, cilj su mi bile tune. U početku ništa, ni uvjeti nisu bili povoljni. Prvu tunicu ulovio sam kad smo isplovili sa Zelenordskih otoka. Na Karibima je bio pravi ribolov, lovio sam više nego što nam je trebalo za hranu, živu ribu vraćao sam u more. U zadnjih 10 minuta plovidbe prije pristajanja u Grenadi, gdje sam se iskrcao, ulovio sam ribu wahoo tešku 18 kilograma.

Tehničke karakteristike

Dužina: 46,00 m
Širina: 9,20 m
Gaz: 3,00 m
Godina gradnje: 2017.
Smještaj gostiju: 1 Master, 1 Vip, 4 dvokrevetne kabine
Maksimalni broj gostiju: 12
Kabine za posadu: 5
Posada: 8+
Materijal gradnje: čelik
Motori: 2 x 460 KS Caterpillar
Generatori: 2 x 86 kW Kohler
Putna brzina: 11 čvorova
Spremnici goriva: 20.000 l
Spremnici pitke vode: 30.000 l
Jedra: 600 četvornih metara
Projekt: Ultramarin, Crikvenica & Simtec Marine, Rijeka
Dizajn interijera: FEARH, Zagreb
Gradnja i osnovna oprema: Brodogradilište Split