PREDVEZI ZA ZARASLE TERENE

Gubite predveze i ne dobijate ribu jer vam sistemi zapinju za travu? Možda nemate pravi predvez…

Boris Bulić

Većina ribolovaca u ribolovu iz barke nad zaraštenim terenom koristi način u kojem, nakon što olovnica dotakne dno, cijeli sistem podignu oko pola metra. Time su naješkane udice izveli na svjetlo dana što je jako dobro. Ono što je loše je oslabljena moć detekcije griza i to iz jednostavnog razloga što su štap ili ruka pod stalnim opterećenjem. Tako opterećen pribor teško može registrirati male pomake koji su često od presudnog značaja.



Ribolov iznad zaraštenog dna, posebno iznad posidonije ribolovcima može zadati poprilično muke. No ako se koristi pravi predvez tada su muke puno manje.


Na osnovu promjera 0,35- 0,40 milimetara vezuju se tri prame. Najdonja i najbliža olovnici je duga oko 40 centimetara, a vezuje se oko dvadeset centimetara iznad olovnice. Balans ove prame treba biti neutralne (suspending) izvedbe. Druga se prama vezuje 70 centimetara iznad najdonje, a njena duljina ne prelazi 20 centimetara. Dodavanjem plivajućih perli potrebno je ostvariti plivajuću (floating) izvedbu tako da prama nakon što olovnica legne na dno ostane u najvišem mogućem položaju.


Najgornja se prama vezuje 50 centimetara iznad srednje. Njena je duljina tek 15 centimetara, a izvedba kao i kod najdonje neutralna (suspending).




Pored svega navedenog potrebno je postaviti i plutajuću perlu neposredno uz zogulin, koja ima dvostruku zadaću – podiže zogulin i dio predveza dok je pribor u moru te čuva vršni provodnik od oštećenja prilikom izvlačenja. Perla se postavlja sa gornje strane zogulina na osnovnu strunu, čvorom koji onemogućuje njeno šetanje.Tako formiranim predvezom smo pokrili cijeli lovni pojas gornje zone posidonije. Udice koje pritom koristimo su uobičajene veličine i marke kojima lovimo i na ostalim sličnim terenima.


Plutajuće perle mogu pomoći


U ribolov iz barke nad zaraštenim dnom većina ribolovaca koristi način u kojem, nakon što olovnica dotakne dno, cijeli sistem podignu oko pola metra. Time su naješkane udice izveli na svjetlo dana što je jako dobro. Ono što je loše je oslabljena moć detekcije griza i to iz jednostavnog razloga što su štap ili ruka pod stalnim opterećenjem. Tako opterećen pribor teško može registrirati male pomake koji su često od presudnog značaja.


Najučinkovitije rješenje tog problema je  dodavanje ekstenzije. Na mjestu na kojem bi trebali spojiti olovnicu, napravite uobičajenu omču, na koju ćete vučjim čvorom spojiti nastavak dužine oko 50 do 60 centimetara, koji završava identičnom omčom na koju ćete postaviti olovnicu. Na ovaj način čuvate predvez koji možete koristiti i na nekim drugim, manje zaraštenim terenima što je od velike važnosti pogotovo ako koristite skupe i komplicirane sisteme koji uključuju, primjerice, tehnosfere.


Ovakvi tereni mogu biti atraktivni, ali i problematični


Osim toga, jednostavnim mijenjanjem duljine ekstenzije uvijek lako možete promijeniti dubinu na kojoj će se udice zaustaviti.


Ovako produljen predvez se u ribolovu spušta na dno pri čemu se vrh štapa ili prst, u slučaju da lovite iz ruke, potpuno rasterećuju, istovremeno omogućujući znatno kvalitetniju detekciju ribljih aktivnosti.


Prame koje se koriste u ovakvom pristupu ne zahtijevaju nikakve plutajuće perle jer se spuštaju okomito. Razmak među pramama i njihova duljina su identični kao i kod bilo koje kančenice.


Naravno, uspjeh ni u ovom slučaju kao i u niti jednom drugom ne ovisi samo o dobro pripremljenom predvezu. Potrebno je posložiti i ostale elemente poput faze mjesece, doba dana ili godine, tlaka zraka… Ipak, bez obzira na sve prateće čimbenike, u ribolovu nad livadama posidonije uz ovakav pristup šanse za ulovom su neusporedivo veće i realnije. Na vama je samo da ih iskoristite i ispričano provedete u djelo.