Vrsta koja izumire

Deseci tisuća morskih pasa svakodnevno plivaju Jadranom. Od svih njih samo su dvije vrste potencijalno opasne za ljude

Branko Šuljić

Foto: iStock

Foto: iStock

Morski psi su među najstarijim životinjama na Zemlji, isti su bili i prije milijun godina. Sad im prijeti izumiranje...



Rijetko viđenom i spektakularnom prizoru, ako je ikada i viđen, svjedočila je nedavno grupa ronilaca u SAD-u, uz istočnu obalu Floride. Jedan od voditelja ronjenja uspio je snimiti i kraći video što se vrti na nekim mrežama. Informaciju sam dobio preko Njemačke i, jasno, Marijana Grbčića, Crikveničanina iz Hannovera. Česte su njegove mail poruke i – zanimljive.


Sada javlja što se događalo u podmorju Floride!


Velika plavoperajna tuna, očevici tvrde da je bila duga oko tri metra, natjerala je u bijeg morskog psa, jurila za njim. Da, i to se može dogoditi! Ronjenje među morskim psima u akvatoriju Floride sasvim je uobičajeno, pa je i ta grupa imala »pratitelja«.




I odjednom – pojavila se tuna! Ničim izazvana zaletjela se prema morskom psu. U jurnjavi je tuna pokušala zagristi repnu peraju morskog psa koji je spas potražio bijegom u dubinu! Tuna je nastavila plivati uz ronioce, kao svojevrstan zaštitar, procjenjuju 15 – 20 minuta.


Neprikosnoveni gospodari morskih dubina, a takvima u čitavom svijetu smatraju morske pse, ponekad moraju ustuknuti nađe se i netko jači ili, barem, veći i hrabriji.


Jer, neka se javi taj tko će posvjedočiti da nema straha pred morskim psom, više nego pred bilo kojim drugim stanovnikom mora. Može se samouvjereno hvaliti, ionako postoji minimalna vjerojatnost da se s njim nađe u bliskom susretu. Svaki spomen morskog psa kod većine ljudi izaziva strah i strahopoštovanje.


Gotovo redovito u većoj mjeri nego što bi trebalo. Jesu oni opasni, ali ne baš svi koji plivaju svjetskim morima i oceanima.


Psina dugonosa, Foto: iStock


Nisu agresivni


U svojim tekstovima, a o morskim psima napisao sam ih puno, uvijek sam isticao da su oni obične ribe. Samo eto… malo, malo veće od većine stanovnika mora, našeg, ali i ostalih svjetskih mora i oceana. Ali ne svi, ima i malih morskih pasa, takvih koji nikad neće narasti metar i pol dugački i desetak kilograma teški.


Morski psi su jako stare ribe, u biti teški starci, spadaju među najstarije životinje na kugli zemaljskoj, kakvi su danas takvi su bili i prije 60 milijuna godina. Spadaju i među najugroženije.


U svim morima količina morskih pasa drastično se smanjuje. Oni prirodno izumiru, a love ih i ribari, u nekim zemljama u prevelikim količinama. U novije vrijeme masovno ih love zbog pomodarstva, odsijecaju im peraje jer juha od peraja je svojevrsni afrodizijak, a osakaćene morske pse žive vraćaju u more.


Recimo i to, jako je važno. Prema čovjeku uglavnom nisu agresivni. Morski pas bježi od čovjeka, skoro nitko od njih neće jesti čovjekovo meso.


Bilo je napada, događaju se konstantno, ima i smrtnih slučajeva, ali su vrlo rijetki slučajevi da je čovjek baš bio pojeden. Uglavnom su to bili veliki ugrizi pa se umiralo od iskrvarenja.


To su činjenice, nisu opservacije za medije da bi se uljepšala slika o morskim psima, prenosim ono što sam u više navrata čuo od znanstvenika ili sam pročitao u njihovim radovima.


3D ilustracija skoka velike bijele psine, Foto: iStock


Svakodnevno u Jadranu


Kada priču o morskim psima svedemo na naš mali Jadran opasnost za čovjeka još je manja. Uvijek se vraćam na davni razgovor s mjerodavnom osobom. Sugovornik mi je bio prof. dr. Alen Soldo, znanstvenik sa Sveučilišta u Splitu. O morskim psima on je u nas vodeći znalac, cijenjen je i u međunarodnim krugovima. On mi je svojedobno rekao:


– Morskih pasa ima oko 400 vrsta. Međutim, skoro nitko od njih ne jede čovjekovo meso. Postoji nekoliko rijetkih slučajeva za koje se pretpostavlja da je velika bijela psina pojela čovjeka negdje u vodama Floride i Kalifornije. Pretpostavlja se da se u takvim slučajevima možda radilo o bolesnim životinjama. Morski psi jedu ribu i morske sisavce, ističe prof. dr. Alen Soldo.


Za Jadran i jadranske morske pse istaknuti znanstvenik tada je rekao:


– Morski psi stalni su stanovnici Jadranskog mora. U našemu moru živi 29 vrsta morskih pasa. Većina njih stalno je nastanjena, dok neke vrste povremeno zalaze u Jadran. Deseci tisuća morskih pasa svakodnevno plivaju Jadranom. Od svih njih samo su dvije vrste potencijalno opasne za ljude.


To su psina dugonosa i velika bijela psina. O ovom potonjem mediji ispisuju bajke, više inozemni nego naši, jer on u Jadran rijetko zalazi. A, psina dugonosa nije viđena u nas već više od 50 godina. Logičan zaključak glasio bi: jadranskih morskih pasa ne treba se bojati!


Ugroženost morskih pasa, ali i raža, njihovih srodnika, u svojim radovima i javnim istupima nadasve potencira dr. Andrej Gajić, znanstvenik iz susjedne Bosne i Hercegovine.


Morski biolog i patobiolog svojim se istraživanjima i radovima što ih objavljuju vodeći znanstveni časopisi svrstao u svjetski vrh poznavatelja morskih pasa. Suradnik je prestižnih sveučilišta i znanstvenih instituta te počasni ambasador Mediterana u ime Barcelonske konvencije. Danas ga smatraju jednim od najutjecajnijih svjetskih autoriteta, kojeg često citiraju najčitaniji mediji.


Ugrožene jadranske ribe

U Jadranu, ostavimo sada po strani svjetska mora, morski psi su najvećim dijelom ugroženi i strogo zaštićeni. Prije više godina splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo, naša vodeća znanstvena ustanova što se bavi proučavanjem mora i života u njemu, napravio je Crveni popis ugroženih riba Jadranskog mora. Taj stručni dokument izrađen je za potrebe Državnog zavoda za zaštitu prirode. Na njemu morski psi drže »visoke pozicije«.


Ribe su podijelili u kritično ugrožene – 5 vrsta, ugrožene – 11 vrsta, osjetljive – 10 vrsta, gotovo ugrožene – 19 vrsta, te najmanje zabrinjavajuće – 32 vrste. Na listi je i 47 vrsta za koje se navodi da su nedovoljno poznate. Ukupno, na popisu se nalaze 123 vrste riba svrstane prema stupnju ugroženosti. Prema klasifikaciji Zavoda, prve tri skupine – kritično ugrožene, ugrožene i osjetljive vrste – nalaze se pred izumiranjem. Ne odnosi se to samo na ribe, nego i na ostali biljni i životinjski svijet, za koje su napravljeni slični popisi.


Od morskih pasa u Jadranskom moru, u kritično ugrožene vrste spadaju velika bijela psina, koju autori nazivaju pas ljudožder, te kučak. Oba psa stalni su stanovnici Jadranskog mora, ali spadaju u rijetke vrste, kao i ostale tri ribe koje im čine »društvo« kritično ugroženih – jesetra, jesetra tuponoska i hama.


U grupi ugroženih riba nalaze se: pas butor, glavonja i pas prasac. Među osjetljive ribe svrstani su: psina zmijozuba i psina golema. U četvrti »razred« spadaju gotovo ugrožene ribe, a među njima se nalaze: pas mekuš, pas modrulj i pas kostelj. Usprkos upozorenjima o ugroženosti morskih pasa, njih nalazimo i na listi nazvanoj »najmanje zabrinjavajuće«. Među te ribe spadaju: kučina (psina atlantska), pas čukov, pas piknjavac i pas kostelj piknjavac.


Morskih pasa ima i u najvećoj skupini riba za koju se navodi da im je ugroženost »nedovoljno poznata«. Nema sumnje, daljnjim znanstvenim istraživanjima te utjecajima čovjeka i prirode, ona će se smanjivati, a neka od zabrinjavajućih postupno povećavati. Stupanj ugroženosti nedovoljno je poznat za sljedeće morske pse: pas lisica, pas tupan, volonja i psina sitnozuba.

Životni prostor


Na temelju višegodišnjih vlastitih istraživanja te analizirajući povijesne zapise i dostupnu literaturu, rekao je u jednom razgovoru za medijeda je u našem, istočnom dijelu Jadranskog mora, registrirano 36 vrsta morskih pasa i 24 vrste raža.


Uz manji broj autohtonih morskih pasa, među njima ima alohtonih, migratornih, ali i »lutajućih« vrsta. Kako je rekao, znanost još nije raščlanila koje su vrste autohtone, a koje povremeno posjećuju naše more.


Također, istaknuo je da trenutačno stanje morskih pasa i raža u Mediteranu maksimalno zabrinjava, te da je nužan urgentan multidisciplinarni i međudržavni pristup da bi se ostvarila njihova učinkovita dugoročna zaštita.


Prezentirao je i rezultata jedne od svojih novijih studija. Iz nje proizlazi »da malo ribarstvo ulovi više morskih pasa unutar djelomično zaštićenih područja, nego u nezaštićenima. To upućuje na ozbiljne nedostatke u uspostavljanju i upravljanju djelomično zaštićenim područjima, što svakako vrijedi i za morska zaštićena područja. Stoga, treba proširiti njihov obuhvat, i još važnije, usredotočiti se na njihovo učinkovito upravljanje.«


Ponovo se valja vratiti na »narodsko« razmišljanje o morskim psima, a to je strah, jer »oni su opasni«. Andrej Gajić to odlučno demantira. Kaže da puno veću opasnost za pogibiju čovjeka predstavljaju neke naoko bezazlene, pa i banalne kopnene situacije, nego napad morskog psa.


Svoje tvrdnje potkrepljuje brojnim primjerima vlastitih bliskih susreta s morskim psima, za koje ističe da ih je bilo puno, uključujući i njihovo hranjenje.


U više navrata bilo je i dodirivanja bez ikakvih uznemirujućih ili neprijateljskih reakcija. Ipak, upozorava on, čovjek mora biti svjestan da je more njihov životni prostor pa ulaskom u more potencira mogućnost susreta s njima, a to nitko ne želi.


Prije nekoliko dana organizacija White Shark najavila je u Zagrebu početak kampanje kojoj je cilj »zaštita morskih pasa te zaštita i očuvanje mora i oceana u kojima oni žive«.


Pritom je posebno potencirana zaštita ugroženih vrsta morskih pasa. Jedan od sudionika tog skupa bio je i Alen Soldo. On je istaknuo da godišnje u svijetu strada 100 milijuna morskih pasa te da se Mediteran i Jadransko more smatraju prostorom njihove najveće ugroženosti. Prema njegovim riječima, u kategoriju ugroženih spada 70 posto morskih pasa, a tri su vrste izumrle.


Što je zabrinjavajuće, nepovoljan trend se nastavlja.


Strogo zaštićene vrste

Gotovo sve navedene vrste morskih pasa nalaze se na popisu što ga donosi Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama, a koji je 2013. godine donijelo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša. Od riba hrskavičnjača na njemu se nalaze: pas tupan, pas modrulj, jaram ili mlat, butor, volonja, glavonja, pas lisica, psina golema, velika bijela psina, kučak, kučina, psina zmijozuba trošiljka, psina zmijozuba petošiljka, žutuga, leptirica, golub uhan, pilan, volina, klinka, ražopas, prasac, sklat žutan, sklat sivac.


Slažem se, neki su nam nazivi nepoznati. Bogato je naše more, barem vrstama, kad im je već količina skromna.