Nikola je htio birc, ja nisam htjela birc, ali kako sam bila trudna i pod hormonima i bilo mi je dosadno, ipak smo krenuli u tu priču, kaže suvlasnica Milja Juretić
Uvijek isti inventar, slično koncipiran prostor, slični ili isti stolnjaci a ponekad, zacijelo, i slične ili iste tete u borosanama kapitalizam je lagano počeo slati u penziju da bi ih zamijenio šljaštećim lokalima u kojima će mjesto razlike biti kreativnost uređenja prostora i ponude.
Mnogi će se Riječani zato sjetiti Gema u Barčićevoj, koji je u svoj veseli prostor različitih stolaca i šarenila prizivao mnoge mlade i one koji su se takvima osjećali, no priču o uređenju kafića koje je postalo smislom postojanja samog kafića označila je pojava galerije Gal u Filodrammatici, Amne Šehović. Razigranosti tog kavansko-galerijskog prostora pomagala je činjenica da se Amna bavila i restauracijom namještaja te je gotovo sve u tom kafiću bilo na prodaju, što je značilo da se inventar često mijenjao.
Milja objašnjava da su se za šablone inspirirali turskim uzorcima.
– Uzeli smo jednu šablonu koju smo prije koristili u Harteri, ali smo je onda izmijenili da uopće ne sliči na original, kaže Milja, a Nikola dodaje tehničke detalje izrade.
U međuvremenu mnogi su takvi »uradi sam kafići« u gradu na Rječini nastajali, neki i propadali, a jedan od novijih u nizu odaziva se na znakovito ime Zlatna koka. Koku nije, doduše, lako pronaći; smjestila se iznad Rektorata Sveučilišta u Rijeci na Sušaku, u Kumičićevoj ulici na broju 3, ali svojim veselim uređenjem ne privlači samo susjede, već i one koji od svoje ritualne kave traže malo više od okusnih podražaja.
Koku vode Milja Juretić i Nikola Kaić, a odnedavno im se kao ravnopravna partnerica pridružila i Katarina Turina. U pogonu su od kraja travnja ove godine, a za uređenje prostora trebalo im je oko dva mjeseca. Ne bi u svemu tome ništa bilo čudno da otvaranje kafića nije koincidiralo s rađanjem prinove. Milja o tome kaže:
– Nikola je htio birc, ja nisam htjela birc, ali kako sam bila trudna i pod hormonima i bilo mi je dosadno, ipak smo krenuli u tu priču.
Od drvenih paleta u Zlatnoj koki dosta je toga napravljeno. Stolovi, ograda, čak i šank. Nikola predlaže europalete zbog dimenzija, a onda za njhovo spajanje, ovisno o budućoj namjeni rukotvorine, ne treba puno mudrosti. Jednako tako je i kod farbanja, no opet, ovisno o namjeni, Nikola predlaže lak za čamce na površinama poput stolova, no još kvalitetniji, trokomponentni lak za one površine koje će biti izložene agresivnijem korištenju, poput šanka.
Nikola odmah dodaje da mu je ideja kafića pala na pamet kad je shvatio da bi rođenje djeteta moglo značiti radikalno smanjenje izlazaka pa bi time mogao ubiti dvije muhe: posao i zabavu.
A na posao su se odmah morali baciti, jer je na mjestu sadašnje Zlatne koke bio mračni kvartovski kafić Gim, koji neko vrijeme nije bio ni otvoren. Tamnocrveni, gotovo smeđi zidovi natjerali su ih na radikalno pobjeljivanje prostora, no tada su shvatili da ne otvaraju ordinaciju nego kafić, pa su se pozabavili šablonama i ofarbali zidove unikatnim uzorkom.
U uređenju prostora povodili su se za shemom kreativnog recikliranja. A kreativnim očima i tuđe smeće može biti upotrebljiv komad namještaja, funkcionalan ili tek estetski zahvat u prostoru. Kontejneri za smeće i Hrelić postali su glavni izvor nabavljanja materijala, a koliko je ta stvar išla daleko pokazuje i činjenica da je sama Koka pronađena u baji. Tada, doduše, nije bila zlatna, ali nakon laganog faceliftinga i kvarcanja, postala je taman manekenka da je po njoj i cijeli kafić dobio ime.
U prostoru nije bilo zahvata poput rušenja zidova, ali zato su nekad ružni separei i šank obloženi starom ciglom, a Nikola je uz pomoć prijatelja napravio drvenu strehu na terasi, pod kojom su se smjestile drvene palete, pametno spojene u funkcionalni namještaj. Ulaz na terasu krase velike ofarbane kante iz kojih prijateljski strše biljke maslina i ljutih papričica, da se ne zaboravi da smo na Mediteranu, a do kafića vode stepenice-klavijature.
S Hrelića, iz baja i iz raznih kuća došli su lusteri, starinski telefoni, termo peć, starinski radio i mnoge druge sitnice koje prostoru daju štih kreativnog dnevnog boravka. S puno glitera. Jednom kad su otkrili te svjetlucave mrvice, nisu ih se mogli zasititi. Gliter je tako ulazio u gotovo sve premazne lakove, pa tako krasi okvire ogledala, površine stolova, šank, a i termo peć će uskoro obući glam rock plašt.
Sve je to u funkciji postizanja originalne atmosfere, ali vlasnički je trojac svjestan da samo atmosfera nije dovoljna pa su već lagano započeli i s programima, kojima misle prizvati još više gostiju iz drugih krajeva grada.
– Već radimo programe, potrudit ćemo se da ih bude više i da budu još kvaliteniji. Preko tjedna, kada radimo od 8 do 2, radit ćemo razne kulturne projekte, a vikendom, kada radimo od 10 do 2, nudit ćemo glazbene programe, čime bismo željeli povećati doseg od samo ovog istočnog dijela grada – kaže voditeljski trojac Zlatne koke, uzdajući se u staru latinsku: Nomen est omen.
