Come alive naziv je trodnevne radionice metode pokreta Pet ritmova što će se održati od 13. do 15. lipnja u Trsatskoj čitaonici u Rijeci, a čiji je voditelj psiholog John Kelly, specijaliziran za grupnu terapiju i psihodramu. Trening za učitelja Pet ritmova kod Gabrielle Roth pohađao je 1994., a 1998., i 2007. se dodatno usavršavao. Vodi radionice u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Italiji…, a prvu radionicu Pet ritmova u Rijeci održao je prije petnaest godina. 

   Više informacija može se dobiti mailom na [email protected] ili pozivom na broj telefona 091/392-5545 od organizatora radionice Centra »Vali«, a zainteresirani za sudjelovanje imaju mogućnost isplesati se u petak navečer od 19 do 22 sata, u subotu i nedjelju od 10 do 17 sati ili plesati sva tri dana. Cijena ovisno o odabranom programu iznosi od 15 do 115 eura, a onima koji se prijave do 12. svibnja organizator odobrava popust od 20 posto. 

   Metodu »Pet ritmova«, ples koji je istodobno vježba osobnog fizičkog i duhovnog izražavanja, terapeutski rad, igra i zabava kroz koju se usklađuju ritmovi, flowing koji je mekan i tekuć poput vode, oštri, isprekidani staccato, dinamični kaos, zaigrani lyrical i smirujući stillness što se izmjenjuju u prirodi i naravno u čovjeku, osmislila je umjetnica Gabrielle Roth koja je kroz masažu, ples, sviranje bubnjeva primijetila da u svim tijelima postoje valovi energije i da postoje obrasci prema kojima se ona kreće. Također je primijetila da ljudi pokreću svoja tijela na određene načine, da su neki flowing, neki staccato, a da opet svako tijelo ima svih pet energija. Svih se pet ritmova u prirodi izmjenjuje od pamtivijeka, pa je i osnovno načelo metode da se tijelo mora gibati u svim ritmovima, a ne samo u jednom. 

  Bih mogao da mogu

– Odrasli se malo kreću. Sjede, čitaju, razgovaraju i često zaboravljaju na svoje tijelo. Kretnje postaju automatizirane, ponavljamo ih u obrascima. Kao djeca kretali smo se spontano, prirodno, prelazili iz jednog ritma u drugi. No, pod utjecajem društvenih normi prilagođavamo se vladajućem ritmu i on postaje naš obrazac i naš kavez. Preživljavamo osiromašeni za bogatstvo koje ritmovi donose jer svaki ritam ima posebnu kvalitetu i energiju. Praćenje energije pet ritmova je praksa prisjećanja samog sebe. Mi trebamo prvo biti voljni postati vidljivi sebi, pa drugima i biti spremni podijeliti svoje ranjivosti i snage. Na taj način počinjemo osjećati energije drugih. Tijelo ne laže. Kad plešemo, nema skrivanja, naša istina je tu da je svi vide. Mračna strana je da plesanje iznosi van naše stvari, »smeće«, sve što je bilo blokirano ili zadržavano, a svijetla da plesom pokrećemo tu energiju s mjesta na kojem je zapela i oslobađamo potok života da bude dirnut, pokrenut našim osjećajima. Počinjemo iscjeljivati sebe, a jedino tada možemo dovoljno jasno vidjeti da bismo počeli iscjeljivati naš odnos s drugima, govori John Kelly, učitelj Pet ritmova. 

Govor bez govora

– Ako obratite pažnju, vidjet ćete da ljudi neverbalno, tijelom komuniciraju cijelo vrijeme. No, primijetila sam da ne gledamo jedni druge. Moj cilj je da počnemo gledati, ne tumačiti, nego primjećivati gdje je napetost, kako se netko drži, da počnemo osjećati druge ljude, ono što tijelo govori bez govora. Poanta je u obraćanju pažnje, a ne u tome da se nešto napravi ispravno, kaže Dilys Morgan Scott, također učiteljica Pet ritmova koja je gostovala u Rijeci. 

   – Primijetiti gdje i kakva je vaša energija, primjećivati kad je u padu, a kad raste tako da možete slijediti svoj vlastiti tok, svoje strujanje, može pomoći u svakodnevnom životu, u poslu, odnosima, komunikaciji. Ples je izvrstan način za to i čini dobro svima. Djeluje katalitički, odnosno pročišćava jer se osjećaji proživljavaju i pokazuju kroz pokrete, daje dozvolu tijelu da se kreće onako kako se osjeća. Potrebno je otpustiti, a ne osjećati i ne pokazati. Važno je uzeti ono što je iznutra, dati tome oblik i učiniti vidljivim drugim ljudima. Važno je kretati se, a glazba je stimulans, potiče na pokret, pokreće, a pokret je dobar za tijelo i dušu. Ljudi ponekad počnu otpuštati osjećaje, pa plaču, viču, rade ono što im pomaže da to ode. Promjene se znaju vidjeti već tjedan dana nakon radionice, a oni koji se plesom bave godinama postaju jednostavniji, lakše im je, otvoreniji su, oslobađaju se napetosti. Mijenjaju se oni, mijenjaju se njihovi životi, kaže Dilys.