Dubai, grad koji se nevjerojatnom brzinom od ribarskog sela razvio u svjetsku metropolu, čiji broj nebodera i kranova godinama ruši sve rekorde u građevinarstvu, svojim građanima ne naplaćuje porez
U Dubaiju, gradu s najvišim, 828 metara visokim tornjem na svijetu, poznatim kao Burj Kalifom, i s najskupljim, najluksuznijim i najekstravagantnijim hotelom na svijetu, Burj Al Arabom sa sedam zvjezdica, živi jaka riječka poslovna kolonija. U gradu koji je u pustinji ili obrnuto, također ispravno rečeno, pustinja u gradu, jednom od ključnih poslovnih središta Azije i svijeta, svoj su novi dom pronašli brojni Riječani, a oni s kojima smo kontaktirali kažu da žive kvalitetno, sa svim komforom koji se podrazumijeva.
Dubai pruža velike mogućnosti stručnog usavršavanja i poslovnog napredovanja
Grad izazova
– Ovdje se mora paziti da se ne potroši više nego što se zaradi. Naprosto, čovjek se mora znati othrvati izazovima zabave. Samokontrola je jako važna, jer ovdašnji turistički sadržaji mame na svakom koraku – kaže Branka Mraz, supruga Riječanina Juraja Mraza Georga koji zajedno s njom već gotovo desetak godina živi i radi u Dubaiju, u podružnici Mideast Shipmanagementa. Kompanija je iz Saudijske Arabije, u kojoj je jedna od najvećih, što u poslovnom svijetu znači puno.
– Ja sam inspektor višeg ranga i trenutačno sam odgovoran za gradnju novih brodova za našu kompaniju. Radi se o 18 ugovorenih gradnji, među kojima će biti i dva najveća kemikalca na svijetu. Naša je kompanija s 32 broda među prvih deset u svijetu po prijevozu nafte. U vlasništvu smo i četiri svjetski najveća ro-ro broda – kaže Mraz koji je u poslovnim krugovima u Dubaiju iznimno cijenjen.
Karijeru je, što je toliko indikativno, počeo u “3. maju”, škveru za koji će reći da ima odlične ljude i koji radi dobre brodove. No, tamo se, kaže, nema s kime pregovarati za posao.
Prilika za “Lenac”
Upravo zahvaljujući posredovanju Juraja Mraza Georga, ovih dana u Dubaiju sastanak će na visokoj razini u njegovoj kompaniji, Mideast Shipmanagamentu, održati prvi ljudi riječkog remontnog brodogradilišta “Viktor Lenac”. Radi se o predsjedniku Uprave Robertu Škifiću i direktoru prodaje i marketinga Marku Domijanu koji će velikom saudijskom brodograditelju predstaviti potencijale “Viktora Lenca”. Ovaj dio svijeta za “Lenac” je zahtjevno i konkurentno tržište, atraktivno poslovno okruženje na kojem im Juraj Mraz George svojim vezama i ugledom, kao Riječanin Riječanima, pokušava odškrinuti vrata mogućeg hvatanja profitabilnih poslova.
Rad i samo rad
Riječani Marin Medić i njegova supruga Deana Veljković Medić osam su godina u Dubaiju. Tu im se rodio i četverogodišnji sin. Prije Dubaija, Medić je radio u »Viktoru Lencu« kao inženjer brodogradnje, a ona je bila, iako prilično mlada, s nepunih 30 godina, savjetnica za financije riječkim gradonačelnicima, najprije Slavku Liniću pa Vojku Obersnelu. Unatoč solidnim karijerama i radnim mjestima, odlučili su se napustiti Hrvatsku; više zbog avanturizma i znatiželje nego zbog novca.
– U Dubai smo došli jer je suprug dobio posao u prosincu 2002. godine, a ja sam mu se pridružila u drugom dijelu 2003. kad smo završili jedan projekt u Gradu Rijeci. On je zaposlen u brodogradilištu Drydocks World kao šef inženjeringa, a u osam godina već je nekoliko puta napredovao. Uz njega, tu je još nekoliko inženjera iz Hrvatske – kaže Deana Veljković.
Posljednjih godina ona radi u singapurskoj financijskoj kući Dunia, na poziciji nešto višoj nego na svom prvom poslu u Dubaiju, u Citibanku, donedavno najvećoj banci na svijetu, gdje je radila kao menadžer za investicijske poslove.
Multikulturalno društvo
Njena je obitelj zadovoljna životom u Dubaiju, jer grad pruža velike mogućnosti stručnog usavršavanja i poslovnog napredovanja. Grad je idealno smješten između Europe, Azije i Afrike, u njemu je, pojašnjava Veljković, život ugodan i siguran, jednostavan i prihvatljiv za djecu te krajnje zanimljiv.
– Društvo je multikulturalno, naši su prijatelji iz cijelog svijeta, nitko prema nikome nema nikakvih predrasuda, i to nam se sviđa. Nedostaje nam Rijeka, obitelj i prijatelji, riječka kiša u manjim količinama i priroda – kaže Veljković.
Kao i većina naših sugovornika i ona je primijetila jedan kuriozitet koji se može smatrati i nacionalnom sramotom. Hrvatska, naime, u Dubaiju i u Abu Dhabiju nema gospodarsko predstavništvo, nikakav ured turističke zajednice. Nevjerojatno je da nema ni veleposlanstvo ni konzulat.
– Naprimjer, mnogi moji prijatelji i kolege iz cijelog svijeta, gledajući izvrsnu priču o hrvatskom turizmu na CNN-u, požele doći na ljetovanje na naš Jadran. Kad, međutim, shvate da im trebaju vize po koje moraju otići u Egipat, u Kairo, te da je to birokratski komplicirano i vremenski zahtjevno, odustanu od Hrvatske i odu u Italiju ili Grčku. Ne mogu to shvatiti, jer gubimo priliku da promoviranjem Hrvatske doista i zaradimo od turizma – kaže Veljković.
Riječani Nikica i Tamara Čorak zajedno s djecom u Dubaiju su zadnjih godinu i pol. On se zbog poslovnih obveza doselio prije, dok je obitelj odluku o konačnom preseljenju donijela tek nakon što su se uvjerili da će se djeca moći priviknuti na ovdašnji život. Posebno su zadovoljni školom, odnosno tamošnjim programom koji je potpuno drugačiji od hrvatskog školskog sustava. Osim što je škola na engleskom, djeca uče i francuski i arapski, što je odlično za njihovu budućnost. Osim toga, škole su izvanredno opremljene, pa tako gotovo svaka ima travnato nogometno igralište, često i igralište s umjetnom travom, zatvorenu dvoranu za rukomet, olimpijski bazen…
Čorak je zaposlen u odjelu nabave Saipema, na jednom od velikih kompanijinih projekata izgradnje naftovoda i platformi u Saudijskoj Arabiji, a supruga u multinacionalnoj farmaceutskoj kompaniji sa sjedištem u Parizu. S obzirom na to da su sada oboje zaposleni, život u Dubaiju puno im je kvalitetniji. U početku im se bilo teško priviknuti na ljetnu vrućinu, no zime su, kažu, prekrasne, jer tada do punog izražaja dolaze razni parkovi i plaže. Ono što ih smeta, kao i sve Hrvate s kojima smo kontaktirali, činjenica je da u Dubaiju nema ni hrvatskih proizvoda ni hrvatskog konzulata.
Sve podređeno poslu
Snježana Ledinski, 40-godišnjakinja iz Kostrene, u Dubaiju je već starosjedilac. Tu je od 1999. godine, kad Dubai nije bio ono što je sada. Zaposlena je u Sharjah Ladies Clubu u Sharjahu, 30 kilometara od Dubaija, gdje radi kao menadžer za spa i beauty butik u klubu isključivo za odmor i relaksaciju žena. Klub je, inače, što priči o njenom poslovnom uspjehu daje dodatnu dimenziju, otvorila kraljica. Ledinski pod sobom ima 57 osoba raznih nacionalnosti, a njen uspjeh nije došao preko noći.
– Dokazivala sam se, klijente tretirala, bez obzira o kome se radi, potpuno ravnopravno. To se primjetilo i ponuđeno mi je mjesto na kojem se sada nalazim. Jako sam zadovoljna jer sam sve sama postigla. Ovdje nema napredovanja preko veza. Probijate se isključivo svojim radom i kvalitetom – kaže Ledinski.
Ona je već tri mjeseca nakon poroda počela raditi, što joj je među ostalim bilo omogućeno zbog jaslica u okviru sadržajima iznimno bogato opremljenog kluba.
– Tu je sve podređeno poslu, ali je sustav postavljen efikasno i svakome tko se želi dokazati daje se prilika za uspjeh – kaže Ledinski koja je u Dubai, nakon godina rada po cruisserima, došla slučajno.
Priliku je sama tražila i sada kaže da sa zadovoljstvom, nakon 11 godina u Dubaiju, može zaključiti da je uspjela.
– Ovdje ne smiješ biti lijen. Kad sam došla u Dubai radila sam doslovno 11 sati dnevno, šest dana u tjednu – objašnjava.
Zahvaljujući poziciji u klubu, božićne praznike, kao i dva ljetna mjeseca, provodi u Kostreni, najviše u Valu i Pod pločom.
Konkurentsko okruženje
Riječanin Darko Begović u Dubaiju je gotovo dva desetljeća, od 1991. godine kad je kao zaposlenik kompanije ABS iz riječkog ureda prebačen u Dubai. Begović je u ABS-u, koji radi nadzor brodova, napravio veliku karijeru. Sada je njegov menadžer za Ujedinjene Arapske Emirate i pod njim je 45 zaposlenika ABS-a. Među njima je, kaže, čak 20 nacionalnosti, no to ovdje nikome ne smeta. Važno je znanje i kvalitetno obavljanje poslova.
– Profesionalno sam zadovoljan. Protekle krizne godine nigdje nisu bile lagane, pa ni u Dubaiju. No, nama je opseg posla uglavnom ostao isti. Od nas se ovdje očekuje usluga na primjerenoj razini, a to nećemo dobiti ako zapošljavamo nekompetentne osobe. Ovdje živimo u konkurentskom okruženju gdje se za posao borite znanjem i radom – kaže inženjer brodogradnje Darko Begović, odgovarajući tako na naš upit ima li i ovdje namještanja poslova i nepotizma.
On i njegova supruga iz prve su ruke svjedoci ubrzanog, dosad u svijetu vjerojatno neviđenog i nezabilježenog razvoja jednog grada. Tako se prisjeća kako je jedna od glavnih ulica u Dubaiju, Sheikh Zayed road, 1991. godine imala tek pokoji izgrađeni neboder te cestu s dvije trake u jednom smjeru.
– Jedna je gotovo bila u pijesku, pa se pretjecalo u pustinji. Sada je to cesta sa 14 traka! Na tom potezu sada su desetine, vjerojatno i stotine nebodera i poslovnih tornjeva visokih stotine metara. Iz toga se može shvatiti kako se i koliko grad razvijao u protekla dva desetljeća – kaže Begović o Dubaiju, gradu u kojem je navodno 1968. godine bilo samo 13 automobila, a danas je vodeći u svijetu po broju terenaca po glavi stanovnika!
Renato Holjevac i Suzana Kardum Holjevac vjerojatno su zadnja doseljena obitelj iz Rijeke u Dubai. Stigli su prije tri mjeseca, a dok supruga još uvijek traži posao, Renato Holjevac se kao inženjer brodostrojarstva odmah zaposlio u pomorskoj kompaniji Gem. U Rijeci je radio za norvešku kompaniji koja je zbog krize zatvorila ured i zato nije previše dvojio oko odlaska u Dubai. Supruga se privikava i polako traži odgovarajući posao.
Grad koji izaziva poštovanje
Mladen Nikolić, 29-godišnji Riječanin, od svoje desete godine živio je u Engleskoj, Angoli, Kamerunu, Kataru, Nigeriji, Kongu i SAD-u. Od siječnja prošle godine, otkad je preuzeo obiteljsku firmu Mare Nostrum koja se bavi pomorskim konzaltingom, živi i radi u Dubaiju. Rijeka mu je, kaže, u srcu, melankoličan je već na njen spomen, ali je svjestan da posao kojim se bavi ne bi mogao tako uspješno voditi iz Rijeke.
– Nema planova, treba raditi puno i kvalitetno, iskoristiti svaku priliku i dobiti što više poslova. Samo se u svemu moraš prilagoditi, poštovati razna pravila i običaje, te iskoristiti potencijale tržišta na kojem se nalaziš – poruka je 29-godišnjeg Riječanina.
