Otvorite Instagram i u samo nekoliko minuta vidite prijateljicu koja je upravo kupila stan, poznanika koji putuje na egzotičnu destinaciju, kolegicu koja je napredovala na poslu i nekoga tko se može pohvaliti savršeno uređenim domom. Iako ste do prije nekoliko trenutaka bili sasvim zadovoljni vlastitim danom, odjednom imate osjećaj da vaš život nije dovoljno zanimljiv, uspješan ili ispunjen. Zvuči poznato?

Uspoređivanje s drugima nije nova pojava. Ljudi su oduvijek promatrali svoju okolinu kako bi procijenili vlastite sposobnosti, postignuća i društveni položaj. No, zahvaljujući društvenim mrežama, danas imamo gotovo neograničen pristup tuđim životima, barem onim dijelovima koje drugi odluče pokazati.

Problem nastaje kada tuđe uspjehe počnemo doživljavati kao dokaz vlastitih neuspjeha. Iako uspoređivanje ponekad može biti poticajno, njegovo neprestano ponavljanje može narušiti zadovoljstvo vlastitim životom i stvoriti osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri.

Zašto se uopće uspoređujemo s drugima?

Potreba za uspoređivanjem duboko je ukorijenjena u ljudskoj psihologiji. Američki socijalni psiholog Leon Festinger još je 1954. godine predstavio teoriju socijalne usporedbe, prema kojoj ljudi procjenjuju vlastite sposobnosti i mišljenja uspoređujući se s drugim osobama.

Takvo ponašanje samo po sebi nije negativno. Promatranje drugih može nam pomoći da bolje razumijemo vlastite mogućnosti, naučimo nešto novo ili pronađemo motivaciju za ostvarivanje ciljeva. Primjerice, uspjeh kolege može nas potaknuti na profesionalno usavršavanje, dok nas prijatelj koji redovito vježba može motivirati da se više krećemo.

No, postoji važna razlika između uspoređivanja koje nas inspirira i onoga zbog kojeg se osjećamo manje vrijednima. Kada tuđa postignuća neprestano koristimo kao mjerilo vlastite vrijednosti, uspoređivanje prestaje biti korisno i postaje izvor nezadovoljstva.

FOTO: iStock

Društvene mreže stvaraju iskrivljenu sliku stvarnosti

Jedan od razloga zbog kojih se danas toliko često uspoređujemo s drugima jest činjenica da smo neprestano izloženi informacijama o tuđim životima. Nekada smo uglavnom znali što se događa u životima članova obitelji, prijatelja i kolega. Danas svakodnevno pratimo desetke, pa čak i stotine ljudi, uključujući one koje nikada nismo osobno upoznali.

Pritom je važno imati na umu da društvene mreže rijetko prikazuju cjelovitu sliku nečijeg života. Vidimo fotografije s putovanja, poslovne uspjehe, uređene stanove i nasmijana lica, ali uglavnom ne vidimo stres, nesigurnosti, financijske probleme ili svakodnevne poteškoće koje se nalaze izvan kadra.

Drugim riječima, vlastitu svakodnevicu, sa svim njezinim dobrim i lošim trenucima, uspoređujemo s pažljivo odabranim trenucima tuđih života. Takva usporedba od samog početka nije ravnopravna. Posebno je problematično što se s vremenom možemo naviknuti na takve prikaze i početi ih doživljavati kao standard kojem bismo trebali težiti.

Uvijek postoji netko tko ima više, bolje ili uspješnije

Jedna od najvećih zamki neprestanog uspoređivanja jest činjenica da ono gotovo nikada nema konačnu točku.

Ako ste zadovoljni svojim poslom, uvijek ćete pronaći nekoga tko ima veću plaću. Ako ste ponosni na svoj dom, netko drugi imat će veći ili ljepše uređen stan. Ako ste ostvarili važan osobni cilj, vrlo brzo možete naići na osobu koja je postigla nešto što vam se čini još impresivnijim.

U psihologiji se takvo uspoređivanje s osobama koje doživljavamo uspješnijima ili boljima u određenom području naziva uzlaznom socijalnom usporedbom. Ona može djelovati motivirajuće, ali kod nekih ljudi može potaknuti zavist, osjećaj manje vrijednosti i nezadovoljstvo. Problem nije u tome što drugi ljudi ostvaruju uspjehe, nego u načinu na koji ih tumačimo.

Tuđi uspjeh ne znači automatski da smo mi neuspješni, baš kao što nečija sreća ne umanjuje našu mogućnost da budemo zadovoljni vlastitim životom.

Uspoređivanje nas udaljava od vlastitih želja

Kada previše pozornosti posvećujemo onome što drugi imaju ili postižu, lako možemo izgubiti iz vida ono što je nama osobno važno.

Možda ste zadovoljni svojim poslom jer vam omogućuje dovoljno slobodnog vremena, ali nakon razgovora s prijateljem koji je dobio promaknuće počinjete preispitivati vlastitu karijeru. Možda ste sretni u manjem stanu, no nakon što vidite fotografije tuđih prostranih domova odjednom osjećate da vam nešto nedostaje.

U takvim situacijama korisno je zapitati se želimo li doista ono što drugi imaju ili smo samo počeli vjerovati da bismo to trebali željeti. Jer uspjeh ne izgleda jednako za sve.

Nekome je važna profesionalna karijera, nekome financijska sigurnost, a nekome slobodno vrijeme, obitelj, putovanja ili jednostavniji način života.

Ako vlastite odluke neprestano procjenjujemo prema tuđim kriterijima, postoji opasnost da počnemo težiti ciljevima koji nas zapravo ne bi učinili sretnijima.

Zašto nam vlastiti uspjesi odjednom djeluju manje važnima?

Stalno uspoređivanje može utjecati i na način na koji doživljavamo vlastita postignuća. Umjesto da osjetimo zadovoljstvo zbog ostvarenog cilja, gotovo automatski tražimo sljedeći ili promatramo što su drugi postigli.

Primjerice, možda ste mjesecima štedjeli za putovanje koje ste dugo željeli. No, nakon što na društvenim mrežama vidite nečiji luksuzni odmor, vaše iskustvo može vam se učiniti manje posebnim.

Ili ste napokon uspjeli redovito vježbati, ali umjesto da budete ponosni na vlastitu dosljednost, uspoređujete se s osobama koje imaju bolju fizičku kondiciju.nTakav način razmišljanja može nam oduzeti zadovoljstvo čak i u trenucima kada objektivno imamo razloga biti ponosni na sebe. Umjesto da primjećujemo vlastiti napredak, usredotočujemo se na razliku između sebe i drugih.

Kako prestati mjeriti vlastiti život tuđim uspjesima?

Potpuno prestati uspoređivati se s drugima vjerojatno nije realno, niti je nužno. No, moguće je promijeniti način na koji reagiramo na takve usporedbe. Za početak pokušajte prepoznati situacije u kojima se najčešće javlja osjećaj nezadovoljstva.

Događa li se to nakon pregledavanja društvenih mreža? Nakon razgovora o plaćama i poslovnim uspjesima? Ili kada promatrate tuđe odnose, izgled i životne navike?

Prepoznavanje okidača može vam pomoći da bolje razumijete vlastite reakcije. Ako primjećujete da vas određeni sadržaji na društvenim mrežama redovito čine nezadovoljnima, razmislite o tome koliko im vremena posvećujete. Ne morate pratiti svaki profil niti biti upoznati sa svim detaljima tuđih života.

Također, pokušajte vlastiti napredak češće uspoređivati sa sobom iz prošlosti, umjesto s drugim ljudima. Što ste naučili tijekom posljednjih godinu dana? Koje ste poteškoće uspjeli prevladati? Što danas radite bolje nego prije? Takva pitanja mogu pružiti realniju sliku osobnog razvoja.

FOTO: iStock

Zahvalnost nije samo popularan savjet za bolji život

Kada se govori o zadovoljstvu vlastitim životom, često se spominje prakticiranje zahvalnosti.

Iako taj savjet ponekad može zvučati pojednostavljeno, usmjeravanje pozornosti na pozitivne aspekte svakodnevice može pomoći u razvijanju uravnoteženijeg pogleda na vlastiti život. To ne znači da trebate ignorirati probleme ili se uvjeravati da je sve savršeno. Riječ je o tome da, uz stvari koje želite promijeniti, pokušate primijetiti i one koje već imate.

To mogu biti kvalitetni odnosi, dobro zdravlje, vrijeme provedeno s dragim ljudima, osobni napredak ili male svakodnevne stvari koje vam pružaju zadovoljstvo. Korisno može biti i povremeno zapisati nekoliko stvari zbog kojih ste zadovoljni, osobito ako primjećujete da vam misli često odlaze prema onome što vam nedostaje.

Tuđi život nije mjerilo vašeg uspjeha

U svijetu u kojem smo neprestano izloženi tuđim postignućima lako je steći dojam da svi oko nas napreduju brže, žive zanimljivije i donose bolje odluke. No, stvarnost je mnogo složenija od onoga što vidimo na društvenim mrežama ili čujemo u usputnim razgovorima.

Svatko ima različite okolnosti, mogućnosti, prioritete i izazove. Netko će određeni cilj ostvariti s 25 godina, netko s 45, a netko će tijekom života shvatiti da ga taj cilj zapravo nikada nije ni zanimao. I sve su to jednako legitimni životni putevi.

Umjesto da neprestano promatrate gdje se nalazite u odnosu na druge, pokušajte se češće zapitati jeste li zadovoljni smjerom u kojem se kreće vaš vlastiti život. Jer tuđi uspjesi mogu biti inspiracija, ali ne moraju postati kriterij prema kojem procjenjujete vlastitu sreću.