NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO PGŽ-a

Urinarne infekcije predstavljaju značajan problem. Doktorica objašnjava što ih uzrokuje

Life

Foto: iStock

Foto: iStock

Piše: Nilia Volarević, dr. med., specijalist medicinske mikrobiologije s parazitologijom



Na učestalost i distribuciju urinarnih infekcija utječu različiti faktori: dob, spol, različite anatomske ili funkcionalne abnormalnosti mokraćnog sustava (uvećana prostata, kamenci, tumori, znatno kraća mokraćna cijev kod žena nego kod muškaraca), šećerna bolest, bolničko liječenje, transplantacija bubrega i trudnoća.


U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju više obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urinarnog trakta. Učestalost infekcija u djevojčica i mladih žena posljedica je kratke, ravne i široke mokraćne cijevi, pa bakterije lakše prodiru u mokraćni sustav, stoga su iz tih razloga urinarne infekcije češće kod žena nego kod muškarca. U osoba starije životne dobi učestalost infekcija mokraćnog sustava raste u oba spola.


Do infekcije u izvanbolničkih bolesnika dolazi zbog uzlaznog ulaska bakterija koje čine vlastitu fiziološku floru u mokraćnu cijev, najčešće iz rodnice, prostate te kože oko anusa i spolovila. Bakterije potom putem interakcije njihovih fimbrija s receptorima na stanicama uroepitela mogu izazvati upalu mokraćne cijevi (uretritis), uzlazno zahvatiti mokraćni mjehur i izazvati njegovu upalu (cistitis), a zatim mogu doseći i bubrežni parenhim te izazvati njegovu upalu (pijelonefritis).




Infekcije mokraćnog sustava u bolničkoj populaciji najčešće su posljedica kateterizacije mokraćnog mjehura, a uzročnici su bakterije koje su dio fiziološke flore pacijenta ili bakterije s ruku zdravstvenog osoblja.


Foto: iStock


Simptomi


Simptomi infekcija mokraćnog sustava ovisni su o specifičnom uzročniku i težini infekcije. Najblaži oblik infekcije mokraćnog sustava je cistitis (upala mokraćnog mjehura). Za nju je karakterističan nagli početak i smetnje mokrenja različitog intenziteta (bolno ili češće mokrenje, nemogućnost kontroliranja mokrenja uz bolnost iznad mokraćnog mjehura, ponekad uz povišenu tjelesnu temperaturu ili prisutnosti krvi u mokraći).


Teži oblik infekcije upala je bubrežnog parenhima (pijelonefritis). Klinički se manifestira povišenom tjelesnom temperaturom uz tresavicu, muklom boli u slabinskom dijelu leđa te učestalim i bolnim mokrenjem. Kod starijih osoba uz opće simptome često se javlja i inkontinencija.


Komplicirane infekcije mokraćnog sustava mogu se manifestirati kao komplicirani cistitis ili pijelonefritis. One se javljaju u muškaraca, trudnica ili uz neke predisponirajuće čimbenike (kamenci, tumori, transplantacija, zatajenje bubrega, šećerna bolest, imunosupresija).


Asimptomatska bakteriurija, odnosno pojava bakterija u urinu u značajnom broju, a bez prisutnosti simptoma važna je u trudnica i u pacijenata kod kojih je potreban urogenitalni zahvat i jedino je kod njih ukoliko postoji, treba i liječiti.


Rekurentne ili ponavljajuće infekcije se manifestiraju kao relapsi (ukoliko se infekcija javi u roku od dva tjedna nakon završetka terapije, a uzročnik je isti mikroorganizam) ili kao reinfekcije (ukoliko se infekcija javi dva tjedna nakon završetka terapije čak i ako je isti uzročnik). Takve infekcije predstavljaju javno zdravstveni problem jer su učestale kod žena i bitno utječu na kvalitetu života.


Foto: iStock


Dijagnostika


Za postavljanje precizne kliničke dijagnoze infekcija mokraćnog sustava osim gore navedenih simptoma potrebna je i laboratorijska dijagnostika.


Ona obuhvaća biokemijsku analizu urina kod koje se kvalitativno određuje prisutnost leukocita, proteina, cilindara i bakterija. Pozitivan test leukocitne esteraze, koja ukazuje na prisutnost leukocita u urinu i klinički simptomi dostatan su kriterij za dijagnozu akutnog nekompliciranog cistitisa.


Kod tih bolesnika prije započinjanja antimikrobne terapije urinokultura nije neophodna. Kod ostalih infekcija potrebno je prije započinjanja antibiotske terapije napraviti urinokulturu.


Bakteriološka obrada urina (urinokultura) obuhvaća određivanje broja bakterija u mililitru urina, identifikaciju uzročnika i izradu testa osjetljivosti bakterija na antibiotike (antibiogram). Obvezna je prije započinjanja antimikrobne terapije kod trudnica, dijabetičara i pacijenata s rekurentnim urinarnim infekcijama ili pijelonefitisom.


Najčešći uzorak za bakteriološku obradu je urin uzet metodom srednjeg mlaza urina odnosno uputa je da to bude prvi jutarnji urin ili urin nakon pauze od mokrenja minimalno tri sata pri čemu se nakon toalete vanjskog spolovila prvi mlaz urina ispusti u WC školjku, a drugi odnosno srednji mlaz se sakupi u sterilnu posudicu za urin i odmah dostavi u mikrobiološki laboratorij na obradu (unutar dva sata).


Kod bolničkih pacijenata uzorak za urinokulturu se često uzima kateterom. Vrlo je važno da se urin za urinokulturu uzme prije početka antimikrobne terapije.


Kod rekurentnih infekcija potrebna je i dodatna nefrološka obrada.


Bakterija Escherichia coli uzročnik je 80% nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava. Ostali češći uzročnici u bolničkoj i u vanbolničkoj populaciji su bakterijske vrste Enterococcus spp., Klebsiella spp., Proteus spp. i Pseudomonas spp.. U rjeđim slučajevima, osim bakterija, uzročnici urinarnih infekcija mogu biti neki virusi, gljive i paraziti.


Foto: iStock


Liječenje i prevencija


Infekcije mokraćnog sustava zahtijevaju specifičnu terapiju antibioticima. Liječiti treba sve simptomatske infekcije upotrebom odgovarajućih antibiotika koji su najmanje toksični kako bi se mogli primjenjivati dovoljno dugo te kako bi se postiglo potpuno uklanjanje (eradikacija) uzročnika.


Kod kompliciranih urinarnih infekcija antibiotska terapija se često započinje bez nalaza antibiograma (empirijska terapija). Nakon dobivenoga nalaza urinokulture terapija se mora ciljano korigirati ako započeta terapija nije adekvatna.


Kod nekih infekcija potrebna je dugotrajna terapija antibioticima ili antibiotska profilaksa. Antibiotik se mora primjenjivati pravilno (ciljano, redovito, dovoljno dugo i u adekvatnoj dozi) kako bi se infekcija izliječila i da bi se spriječila pojava otpornosti (rezistencije) bakterija na antibiotik.


Nepravilno uzimanje antibiotika u značajnoj mjeri doprinosi pojavi otpornosti bakterija na antibiotike, što danas predstavlja globalni javnozdravstveni problem.


Uz primjenu antibiotika potreban je obilniji unos tekućine koji potiče često mokrenje i ispiranje bakterije iz mokraćnog mjehura.


U svrhu prevencije rekurentnih infekcija kod žena potrebno je piti veću količinu tekućine (oko osam čaša vode dnevno), mokriti svaka 2-4 sata, izmokriti se do kraja, konzumirati brusnicu, vitamin C, piti čaše vode prije i dvije čaše vode nakon spolnog odnosa, mokriti nakon spolnog odnosa, ne nositi usku odjeću, tuširati se umjesto kupati u kadi te prilikom toalete spolovila paziti da smjer brisanja bude od ušća mokraćne cijevi prema anusu.


Muškarci s kroničnom upalom prostate (prostatitisom) trebaju izbjegavati hladnoću, sjedenje na hladnoj podlozi, vožnju biciklom te konzumaciju alkohola, gaziranih pića i začinjene hrane, a preporuka je redovito kretanje.


Infekcije mokraćnog sustava

klinički se dijele prema učestalosti javljanja i
stupnju zahvaćanja mokraćnog sustava na:


• akutni nekomplicirani cistitis


• akutni nekomplicirani pijelonefritis


• komplicirane infekcije mokraćnog sustava


• asimptomatska bakteriurija


• ponavljajuće (rekurentne) infekcije mokraćnog sustava