Postoji širok spektar toga koliko živopisne vizualne slike mogu biti. Na jednom kraju spektra su nemaštoviti ljudi, tj. oni koji nemaju sposobnost stvaranja vizualnih slika, a na drugom kraju su hipermaštoviti ljudi, koji imaju vizualne slike jednako žive kao i stvarna vizija.

Istraživanje koje su vodili istraživači s UNSW Sydneya i objavljeno u eLifeu, otkrilo je da ljudi bez mašte nisu odgovorili kada su zamoljeni da zamisle tamne i svijetle predmete, dok su oni s jakom maštom odgovorili.

Kako bi prvo procijenili njihove zjenične reflekse, istraživači su uključili 42 sudionika s vizualnom imaginacijom i opremili ih naočalama za praćenje pokreta očiju i veličine zjenica.

Sudionici su zatim bili izloženi svijetlim ili tamnim oblicima na sivoj pozadini, što je predvidljivo izazvalo suženje zjenica kao odgovor na svijetle oblike (usporedivo s gledanjem u svijetlo nebo) i širenje zjenica kao odgovor na tamne oblike (nakon gašenja svjetla).

Zatim, kako bi se testirale vizualne slike, tj. sposobnost uma da vizualizira objekte, sudionici su zamoljeni da jednostavno zamisle te iste svijetle ili tamne oblike s otvorenim očima, a zatim da izvijeste o živosti tih slika.

Istraživači su otkrili da su se sudionicima zjenice suzile i proširile na odgovarajući način čak i kao odgovor na zamišljene oblike, svijetle i tamne.

Istraživači su htjeli istražiti te razlike, pa su napravili skeniranje na 24 osobe bez fantazije, 25 s hiperfantazijom i 20 sa slikama srednjeg raspona. Također su proveli neuropsihološke, kognitivne i testove osobnosti na svim sudionicima.

Skeniranje je otkrilo da su, u usporedbi s nemaštovitom skupinom, ljudi s hipermaštom imali jače veze između dijelova mozga zaduženih za vid, koji se aktiviraju u vizualnim slikama.

Ljudi s hipermaštom također su dali opise bogatije sjećanjima i zamišljenim scenarijima, te su prijavili veću ekstrovertnost i otvorenost prema iskustvima na testovima osobnosti od sudionika iz druge dvije skupine.

Istraživanja sugeriraju da bi živopisnost slika mogla biti povezana s razlikama u kognitivnim profilima i profilima osobnosti.

Ova otkrića dodatno naglašavaju veliku varijabilnost ljudskog uma.

Nova metoda omogućit će nam da razumijemo moždane mehanizme i globalne implikacije na to kako razmišljamo, donosimo odluke i osjećamo.