Imam japansku jabuku, kaki, star nekoliko godina i uvijek je dobro rađao, međutim sada su mu plodovi počeli otpadati iako drvo i lišće djeluje zdravo. U čemu je problem i što da poduzmem?, pita naš čitatelj iz Klane.
Jabučaste voćne vrste često prijevremeno odbacuju plodove, a kako kaki ili »zlatna jabuka« (Diospyros kaki) kao voćna vrsta ne podnosi suviše kalcija u tlu (vapnena tla), niti zadržavanje stajaće vode, problem je možda upravo u tome. No, ako na vašem tlu rastu breskve i vinova loza, uspijevat će i kaki. Kaki traži dobro drenirano i duboko tlo, te vlažnu zemlju, inače u vrijeme suše mogu listovi i plodovi preuranjeno pasti. Najbolje će uspijevati na dobro osunčanom mjestu, premda tolerira i polusjenu.

Ako su otpali plodovi kakija zdrava izgleda, uzrok njihovom prijevremenom otpadanju može biti jako zahlađenje tijekom ljeta i jeseni, jer je kaki jako osjetljiv na nagle promjene temperature. Inače, kaki je veoma otporna voćna vrsta i kod nas nema značajnijih pojava bolesti i štetnika. Kao i ostale voćne vrste, može doći do napada mediteranske voćne muhe, štitastih i lisnih uši te truljenja ploda.
Mediteranska voćna muha žutosmeđe boje, duga 4-5 mm napada voćne vrste čiji su plodovi mekane i slatkaste konzistencije, te oni već za 7-10 dana potpuno propadaju. Ličinka je blijedožute boje, zašiljena tijela dugog 7 mm. Savijanjem tijela u luk te naglim ispružanjem ličinka se odbacuje od podloge. Za oko dva tjedna ličinka završava svoj razvoj, nakon čega napušta plod da bi se kukuljila u tlu. Zaštita voćnih vrsta od meditaranske voćne muhe zahtijeva praćenje leta, odnosno pojavu muhe, što se obavlja primjenom žutih ljepljivih ploča i lovnih posuda s različitim mamcima. Dobra preventivna mjera je skupljanje i uništavanje otpalih plodova, čime znatnije smanjujemo zaraze. Od kemijske zaštite koriste se pripravci na osnovi dimetoata.

Trulež ploda (Monilia fructigena) Simptomi bolesti su slični kao i kod truleži plodova jabuke i kruške. Plod prvo dobije smeđu pjegu koja se naglo širi, meso smeđi, trune i ubrzo je zahvaćen čitav plod. Bolesti pogoduju dugotrajne kiše, osobito ako su te kiše došle nakon duljeg perioda lijepog i sunčanog vremena. Na plodu se tada mogu stvoriti sitne pukotine nevidljive okom, u koje se naseljavaju uzročnici bolesti. Oni mogu prezimiti u mumijama, na kojima se stvaraju u proljeće pa sve dalje u tijeku vegetacije, konidije. Konidije zaraze plodove, s time da su plodovi osjetljiviji čim su bliži zrioba. Do infekcije plodova može doći i preko konidija koje nastaju na mladicama koje su iste godine zaražene preko cvjetova. Vrlo je važno obaviti preventivne mjere zaštite koje podrazumijevaju uklanjanje mumificiranih plodova sa stabala i redovito održavanje krošnje rezidbom svake godine.